Čak 11 od 12 prvih mjesta listi najdiscipliniranijih gradova i općina drže Međimurci. Prelog je na vrhu sa 66,69 posto. Zagreb je tek na 16,98
Zagreb 16,98. Split 3,74. Rijeka 16,32. Osijek 28,67… Postoci
su to odvojenog skupljanja otpada u najvećim hrvatskim gradovima
prema podacima za 2019. koje je nedavno objavilo Ministarstvo
zaštite okoliša i energetike. Prošle godine je u sklopu javne
usluge diljem Hrvatske skupljeno 1,8 milijuna tona otpada, 444
kilograma po stanovniku, uz prosječnu stopu recikliranja od 37
posto, šest posto više nego godinu prije. Daleko je sve to još od
zacrtanih 50 posto do 2020.
Najdiscipliniraniji Međimurci
No, pomaka ima. Čak 11 od 12 prvih mjesta listi
najdiscipliniranijih gradova i općina drže Međimurci. Prelog je
na vrhu sa 66,69 posto, a procjene su da se u prvih osam mjeseci
ove godine taj međimurski gradić približio 69 posto. Upravo
provodi nekoliko novih projekata, među njima i izgradnju i
opremanje reciklažnog dvorišta za građevinski otpad u vrijednosti
4,1 milijuna kuna, te opremanje i modernizaciju vlastite
kompostane za 4,4 milijuna kuna. Polovicu novca dobit će –
bespovratno. Međimurcima su za petama stanovnici otoka Krka koji
su zauzeli sva mjesta od 13. do 19. Samo su tri hrvatska grada
prešla 50 posto, osim Prelogu i Krku, to je uspjelo i Koprivnici.
Katastrofa s tendencijom radikalnog pogoršanja. Tako okolišni
aktivist Vjeran Piršić sumira situaciju s
gospodarenjem otpada u Hrvatskoj.
– Nužno je napraviti radikalniji pomak prema primarnoj selekciji.
Kod mene doma papir je u košu ispod radnog stola. U kanti za
otpad u kuhinji je plastika, biootpad je na terasi… – kaže
Piršić koji kroz primjer otoka Krka pojašnjava kakav sustav treba
posložiti. Zašto je otok Krk uspio? – Gospodarenje otpadom nije
tehnički problem komunalnog poduzeća nego civilizacijski iskorak
lokalne zajednice koja odlučila da se njezini članovi ne žele
ponašati poput barbara. Drugi razlog je to što pojedinci koji su
vodili projekt nisu bili izabrani po političkoj liniji, nego po
sposobnosti. To, dakle, rade najbolji mogući ljudi. I treće,
projekt su podržali vjerodostojni pojedinci, pa i Crkva. Biskup
je rekao svećenicima da govore o važnosti razvrstavanja otpada
jer vjernici time brane okoliš, djelo stvoritelja. Hrvatska se
ponaša potpuno suprotno – ističe Piršić.
Na oporabu u Hrvatskoj ide oko 30 posto otpada, a na
odlagalištima završi oko milijun tona komunalnog otpada, gotovo
60 posto. U Ministarstvu napominju da u posljednje četiri godine
raste postotak odvojenog prikupljanju komunalnog otpada. Do kraja
2019. zatvorene su 223 lokacije odlagališta otpada, pa se u ovu
godinu ušlo s 94 aktivnih odlagališta.
Sanacija odlagališta provodi se, uvjeravaju, kontinuirano i u
skladu s planiranom dinamikom. Raste količina novca iz europskih
fondova za opremu i postrojenja. U posljednje tri godine
ugovoreno je preko 2,5 milijarde kuna za projekte u području
gospodarenja otpadom, od postrojenja za sortiranje i obradu do
nabave spremnika i vozila, te edukativno-informativne aktivnosti
za lokalne zajednice. – Većina sredstava bila je usmjerena upravo
na jedinice lokalne samouprave koje u svojoj nadležnosti imaju
gospodarenje komunalnim otpadom kako bi im se olakšala uspostava
održivog sustava gospodarenja otpadom na njihovu području –
ističu u Ministarstvu i dodaju da modernizacija sektora
gospodarenja otpadom koje predstavlja jedan od temelja kružnog
gospodarstva može u velikoj mjeri doprinijeti oporavku od krize
uzrokovane s COVID-19 i dugoročno pomoći u izgradnji održive i
otpornije Hrvatske. Prijelaz na kružno gospodarstvo jedan je i od
stupova Europskog zelenog plana. Hrvatska, srećom, zasad ne plaća
kazne kojima se prije nekoliko godina plašilo.
Kazne za gradove i općine Europska komisija u slučaju eventualnog
nepostizanja ciljeva može protiv države članice pokrenuti
postupak. Kazne pak za gradove i općine koje ne postižu ciljeve
propisane su zakonom, no osim prekršajnih odredaba, značajan
financijski utjecaj na njih imat će, tvrde u Ministarstvu, tzv.
poticajna naknada uvedena 2017. godine, kao mjera kojom se
jedinice lokalne samouprave potiče na smanjenje količina
miješanog komunalnog otpada. Općine i gradovi koji postižu
ciljeve nemaju obvezu plaćati tu poticajnu naknade, dok oni s
lošim rezultatima moraju odriješiti kesu. Ako neće mrkva, možda
pomogne batina.