Siniša, Davor i Dubravka otkrili su zašto je Čakovec grad baš po mjeri čovjeka
Koga god u Čakovcu pitate zna li da je njihov gradić u nedavnom
izboru portala gradonačelnik.hr proglašen najboljim velikim
gradom za život u Hrvatskoj, od srca će se nasmijati. Ne zato što
bi mislili da nije tako, nego im je neobično to što su svrstani u
velike gradove.
– Sve što trebate obaviti u gradu, u Čakovcu možete obaviti
pješice, laganom šetnjom koja traje 15 minuta, čak i ako sretnete
nekog poznatog i zadržite se u razgovoru – za portal
24sata rekao je u šali Siniša Stričak,
ravnatelj I. osnovne škole Čakovec, koja je lani proslavila 150.
obljetnicu od prvog službenog spominjanja u dokumentima.
Procjene su da grad zajedno s okolnim naseljima ima oko 27.000
stanovnika, od čega oko 17.000 njih živi u samom gradu, a ova je
škola jedan od pokazatelja da je riječ o području na kojem
stanovnici rado ostaju. Dok u mnogim drugim školama u Hrvatskoj
upravo po broju učenika možemo pratiti trendove vezane uz
iseljavanje i demografski pad, u toj školi već više od desetljeća
imaju oko 800 učenika i brojke ne padaju.
– Razlika koju bilježimo iz godine u godinu kreće se oko 15-ak
učenika, no ne bilježimo veći pad, što pokazuje da i nove
generacije rado ostaju živjeti ovdje, kaže
Stričak.
Valja naglasiti da se to ne može pripisati činjenici da u blizini
postoje romska naselja s obiteljima koje imaju veći broj djece,
jer oni uglavnom nisu integrirani u škole izvan područja u kojima
žive. S druge strane, u blizini škole gradi se i novo stambeno
naselje, kojim Čakovec privući mlade obitelji da ostanu ili se
nasele na ovo područje, pa Stričak vjeruje u to da će se
pozitivni trendovi održati.
– Od rođenja živim u Čakovcu, osim što sam nekoliko godina živio
u Novom Selu Rok, koje je dio gradskog područja te odslužio vojni
rok i kasnije studirao u Zagrebu, kaže te dodaje kako je spletom
okolnosti nakon studija čak imao ponudu za posao u Zagrebu. No, u
Čakovcu su bili prijatelji i obitelj, cijeli studij je odradio
tako da se vikendom vraćao, pa mu Zagreb tada nije bio opcija. I
nikada nije požalio – kaže.
– Zagreb je puno veći grad, istina je da nudi više prilika, no
puno su veće gužve, ljudi se puno manje druže i ništa ne možete
riješiti na brzinu, a često niti bez automobila, što povlači za
sobom i gubljenje vremena na parkiranje. U Čakovcu sve možete
obaviti uz kratku šetnju, tako da usput sretnete puno poznatih i
dragih ljudi, što život zaista čini ugodnim i bez stresa. Grad je
dobro uređen, imamo dobru infrastrukturu i dobro smo prometno
povezani, pa smo u slučaju kad nam to treba, začas u Varaždinu, a
za sat vremena i u Zagrebu. No, zapravo i nemamo velike potrebe
za odlazak u veća središta, jer u gradu doista imamo sve što nam
treba – kaže za
24sata.
I u profesionalnom smislu, život mu se čini manje stresnim nego
život njegovih kolega u većim sredinama u Hrvatskoj.
– Život u malom gradu ima velikih prednosti, posebno kad je u
pitanju obiteljski život i odrastanje i odgoj djece. Čini mi se
da ih je ovdje lakše odgajati, jer su izazovi ipak manji. Iz
razgovora s kolegama iz drugih većih gradova zaključio sam da mi
zapravo i nemamo većih problema s djecom, pa ni s roditeljima i
rekao bih da je manje stresno biti profesor ovdje nego u većem
gradu – dodaje.
Bolje uvjete življenja nego u nekim drugim gradovima Hrvatske
Čakovec dijelom može zahvaliti i činjenici da je u neposrednoj
blizini slovenske i mađarske granice, pa veliki broj stanovnika
radi preko granice i tako održava relativno viši standard u
odnosu na ostatak Hrvatske, kaže Dubravka Novak
Vuk, vlasnica frizerskog salona Tempera u Čakovcu.
– Te su razlike toliko velike da se ponekad čudimo stvarima koje
se događaju u Hrvatskoj, kao da nismo odavde – dodaje u
šali. Kaže kako je Čakovec mali, no jako dobro razvijen, što se
vidi ne samo u gradu, nego i u mnogim okolnim selima. Njena
obitelj živi u obližnjem Lopatincu, gdje uživaju u opuštenijem
načinu života, uz vrlo dobru infrastrukturu.
– Imam dvojicu sinova, jedan je drugi razred osnovne, drugi
vrtićke dobi i mogu reći da je podrška za mlade obitelji u našem
mjestu jako dobro organizirana, što vjerojatno treba zahvaliti
činjenici da se koriste brojni programi iz fondova EU. Dijete
može biti u vrtiću i poslije podne, ako roditelj radi. Vrtić ima
logopeda i psihologa, što je u velikim gradovima često teško
organizirati. Škola u koju ide stariji sin ima dobro organiziran
autobusni prijevoz učenika, učitelji ih dočekaju ispred škole i
isprate tako da ih predaju roditeljima. Ujutro imaju topli obrok,
poslije podne hladnu užinu, redovno dobiju poklone za Djeda Mraza
i puno drugih stvari koje nas ugodno iznenađuju – kaže.
Kako veliki dio stanovnika radi preko granice, vrlo je mali udio
nezaposlenih. Iako imamo veliki broj nekih obrta, pa tako i
frizera, na primjer, ima posla za sve jer nam dolaze i oni s
druge strane granice. Tako na frizuru navrate i klijentice iz
Lendave, na primjer, a ljeti bilježimo i gužve, kad gastarbajteri
idu na odmor i spremaju se za odlazak na more – priča
sugovornica. Salon Tempera u središtu Čakovca posluje već 13
godina, a Dubravka je ovdje već toliko ‘pustila korijenje’ da ne
može ni zamisliti da bi pokušala živjeti i raditi negdje
drugdje.
– Povremeno znam otići u Zagreb i onda me malo povuče ta vreva i
osjećaj da se u toj gužvi lako izgubiti, bez da te netko
promatra, ili ti je miješa u život, pa mi se učini da bih
voljela živjeti tako, no zapravo sam vrlo sretna u Čakovcu –
zaključuje.
Glumac i dramski pedagog Davor Dokleja, član
Kazališne družine Pinklec, profesionalnog kazališta za djecu i
mlade, koje od 1987. godine djeluje pri Centru za kulturu
Čakovec, uživa u čestim gostovanjima u kazalištima diljem
Hrvatske, pa i svijeta. Tako se baš uoči proglašenja pandemije
korona virusa vratio s gostovanja u Turskoj. No, rođeni
Čakovčanin uvijek se rado vraća doma i uvjeren je u to da Čakovec
jest prelijepo mjesto za život. Doduše, u zadnje vrijeme s
obitelji se povukao u selo malo izvan Čakovca, gdje su kupili
kućicu, pa sad, kaže, uživa u kombinaciji seoskog i urbanog
života.
– To je doista grad po mjeri čovjeka, a po razvijenosti kulturne,
sportske i društvene scene doista možemo reći da živimo u malom
europskom gradiću. Nekada smo imali jedno ili dva mjesta za
izlazak, no u zadnjih 20-ak godina i to se promijenilo. A subotom
i nedjeljom na “Čakovečkom Korzu” između 10 i 13 sati ima toliko
ljudi da se čini da ste na pravoj špici, kao u Zagrebu, u
Bogovićevoj – priča. Kako je već 20-ak godina povezan s
Centrom za kulturu Čakovec, posebno ističe veliki trud koji se
ulaže u bogat kulturni program, brojne koncerte, filmske i
kazališne predstave, te bogat program i događanja u centru grada.
– Imamo Centar za mlade, Društveni centar, Klub Prostor i Barake
te Školu animiranog filma, gdje mladi mogu ostvariti mnoge
svoje kreativne potencijale. U sklopu Pinkleca, imamo Dramski
studio Dada, koji broji stotinjak polaznika. U okviru njega
nastojimo odgojiti neke buduće glumce, ali puno više odgajati
publiku, koja će voljeti kazalište i biti poticaj da osiguramo
dobar program, kaže.
U Čakovcu je, dodaje, registrirano i više od 300 različitih
udruga, od inovatora, sportskih udruga, plesnih skupina, onih
koji se bave očuvanjem kulturne baštine pa nadalje, pa se doista
može reći da gradić živi punim plućima, u čiji se razvoj puno
ulaže.
Iako živi izvan Zagreba, u kojem se ‘sve događa’, Dokleja kaže
kako ne osjeća da je zbog toga na gubitku u profesionalnom
smislu.
– Često radimo koprodukcije s hrvatskim kazalištima, a općenito s
predstavama puno putujem i po svijetu, pa doista nemam osjećaj da
sam na gubitku u odnosu na kolege koji žive u Zagrebu. I nikada
nisam imao potrebu zbog posla razmišljati o preseljenju, niti bih
se selio – zaključuje u razgovoru za
24sata.