Kada se poremeti geometrija kotača javljaju se nepredviđena opterećenja koja na sebe preuzima guma
Kako bi guma uvijek bila u što boljem kontaktu s podlogom, bitno
je da kotač stoji ispravno u odnosu na vozilo i podlogu tj. da
bude postavljen točno onako kako je to proizvođač automobila
predvidio. Koji je točan položaj kotača ovisi o vrlo velikom
broju faktora odnosno o cijelom skupu geometrijskih odnosa između
elemenata ovjesa vozila pa su te vrijednosti točno propisane za
svaki pojedini model automobila. Postavke kotača koje je
definirao proizvođač omogućuju idealan kontakt gume s podlogom te
njeno ravnomjerno trošenje. No kako s vremenom dolazi do trošenja
elemenata ovjesa, naročito gumeno-metalnih čahura tzv. selen
blokova na vilicama ili sponama, ali i homokinetičkih zglobova,
kugli, amortizera itd. tako dolazi i do poremećaja tih odnosa i
narušava se geometrija kotača, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Naročito do tih poremećaja dolazi ako kotač i ovjes pretrpe
velika ili brojna udarna opterećenja kao što je slučaj kada
vozilo velikom brzinom naleti na neravninu ili rupu na cesti,
duže vrijeme vozi izrazito neravnom cestom, često se penje na
rubnjake i sl. Kada se poremeti geometrija kotača, bilo s
vremenom bilo zbog kakvog prevelikog udarnog opterećenja, on više
nije u skladu s ostalim dijelovima ovjesa te se javljaju dodatna,
nepredviđena opterećenja koja na sebe preuzima guma. Ako se
primjerice, kut kotača u odnosu na smjer kretanja poremeti pa je
kotač više otvoren ili zatvoren u odnosu na smjer kretanja to će
također uzrokovati dodatno opterećenja na gumu i njeno ubrzano
trošenje. Ovisno o stupnju pomaka, izravnosti upravljačkog sklopa
i iskustvu vozača on može osjetiti da se automobil ‘muči’ u
vožnji.
Volan će vuči u jednu stranu, neće biti više tako lagano
održavati pravocrtni smjer vožnje, biti će potrebno upotrijebiti
više sile za okretanje upravljača ili će automobil zahtijevati
stalne korekcije upravljačem. Osim ubrzanog trošenja guma,
neispravna geometrija kotača uzrokovat će i povećanu potrošnju
goriva, a vozilo će izgubiti svoje prvobitne vozne karakteristike
– ovisno o vrsti poremećaja, put kočenja će biti duži, ubrzavanje
otežano, a stabilnost u zavojima smanjena. Također, povećat će se
i buka u vožnji. Vulkanizeri preporučuju provjeru geometrije dva
puta godišnje, najbolje nakon sezonske izmjene guma. Ljeti vozilo
u pravilu radi više kilometara i češće vozi lošim prometnicama, a
zimi je veća vjerojatnost naleta na rupe prekrivene vodom,
snijegom ili ledom. Provjera geometrije danas, s modernim
kompjuteriziranim uređajima za provjeru geometrije, traje kratko,
15-ak minuta, a u pravilu stoji manje oko 100 kuna.
Ako se pokaže da vrijednosti odmaka prelaze granicu tolerancije
potrebno je kotače vratiti u idealan položaj podešavanjem ovjesa,
za što je potrebno oko pola sata, a stoji oko 200 kuna. Ako je
došlo do kakvog ozbiljnijeg udesa pa treba u centar vratiti i
stražnje kotače onda to komplicira postupak i povisuje cijenu, no
takve su situacije rijetke. Također, geometriju kotača treba bez
iznimke podesiti ponovno svaki puta kada se mijenja bilo koji dio
ovjesa – amortizeri, vilice, spone… a najbolje je i prilikom
kupnje novih guma. Naime, ako postoje određena odstupanja u
geometriji nove gume će to odmah osjetiti i kako bi se
‘prilagodile’ na određenim mjestima bespotrebno potrošiti.
Prilikom provjere i podešavanja geometrije ovjesa vozilo se
postavlja na platformu za rad na točno određenom mjestu gdje
postoje zakretne ploče i tamo blokira upornom polugom koja
pritišće pedalu kočnice.
Majstor prvo provjerava da li su sve gume napumpane na propisan
pritisak, a zatim na kotače montira posebne senzore koji
nasjedaju na sam rub naplataka i koji optičkim putem, pomoću
lasera, otkrivaju u kojem se položaju nalaze kotači. U računalo
se unosi točan model automobila, zatim se uređaj inicijalizira
okretanjem kotača u jednu i drugu stranu te on pokaže koliko
geometrija odstupa od tvorničkih vrijednosti. Ako je ispravljanje
potrebno, prvo se podešava zatur kotača tj kut nosive osovine,
najčešće amortizera, u odnosu na okomicu.
Zatim slijedi podešavanje nagiba kotača pomoću vijaka na
nosaču vilice, a na kraju majstor ispravlja trag kotača
podešavanjem matica na sponi upravljača. Kada su sve vrijednosti
na zaslonu uređaja “u zelenom”, dakle unutar tolerantnih
vrijednosti, podešavanje geometrije je gotovo. To neće biti
moguće postići ako je bilo koji dio ovjesa previše potrošen
odnosno ako ima veću zračnost od dopuštene, a majstor će odmah
moći detektirati i koji dio ovjesa treba zamijeniti.
Također, idealne vrijednosti geometrije kotača neće biti moguće
postići ako vozila ima na sebi kotače ili gume koje nisu
tvorničkih, propisanih dimenzija. Nakon podešavanja geometrije,
automobil će voziti mirnije, stabilnije i tiše, lakše će skretati
i brže reagirati na komande te trošiti manje goriva.
