Tatjanin otac dr. sc. Darko Novosel (72) je 1994. godine pokrenuo novu koncepciju dijagnostike i terapije mucanja po nazivom 'VaLMod program' (Varaždinski Logopedski MODel).
Charles Darwin, George Washington, Isaac Newton, Marilyn Monroe,
Winston Churchill, Hugh Grant, Bruce Willis, Mike Tyson, Joe
Biden… Svi oni u jednom su razdoblju života imali problema s –
mucanjem. O logopedskim terapijama britanskog kralja
Georgea VI. snimljen je i Oscarom nagrađeni film
‘Kraljev govor’.
Jučer, 22. listopada, bio je Međunarodni dan
svjesnosti o mucanju, koje, kako ističu u varaždinskoj
tvrtki VaLMod, nije bolest, već simptom i poruka
tijela da nešto nije usklađeno.
Znaju što govore jer su u 35 godina mucanja oslobodili više od
17.000 osoba! Među njima i neke poznate osobe iz Hrvatske, poput
Slavena Bilića, Željka Rohatinskog i Ive
Karlovića.
Na terapije u VaLMod dolazili su i neki poznati političari.
– U osnovnoj školi mucanje mi je bio mali problem, ali prelaskom
u srednju, postao je veći – rekao je Bilić u
jednoj TV emisiji, u kojoj se prisjetio i problema s pristupom
djevojkama u mlađim danima, a potom i strahova pred intervjue.
Porasla učestalost mucanja
– Mucanje je primarno funkcionalno-komunikacijski poremećaj koji
nastaje u raskoraku između jezičnog razvoja s jedne strane i
neurosenzomotoričke nezrelosti s druge strane. Posljedica je
nemogućnost koordiniranog gibanja oralnofacijalnih i dišnih
mišića u situaciji povišene uzbuđenosti. Potreba da se nešto
izgovori u takvom stanju stvara isprekidano disanje koje
reakcijom simpatičkog živčanog sustava povećava napetost i time
remeti dišni, srčani i hormonalni sustav, pa se ubrzava puls,
podiže krvni tlak, pojačava znojenje, javlja strah od govora i
izbjegava komunikacija. Ako to dulje traje, izloženost kroničnom
stresu dovodi do promjena na emocionalnoj i fiziološkoj razini,
kao i na ponašanju osobe. Dakle, prisutna je trostruka napetost,
emocionalna, mentalna i fizička – objašnjava logopedica mr. sc.
Tatjana Novosel-Herceg iz VaLModa.
Uzrok mucanja može biti i genetske prirode, a postoji i mogućnost
razvoja tzv. transgeneracijskog mucanja, kad dijete imitira
jednog ili oba roditelja koji mucaju.
Problema s mucanjem ima od jedan do dva posto populacije, i to
četiri do pet puta više muškaraca nego žena. Simptomi se počinju
manifestirati nakon treće godine, što je i vrijeme najranijeg
pojavljivanja mucanja.
Tatjanin otac dr. sc. Darko Novosel (72) je
1994. godine pokrenuo novu koncepciju dijagnostike i terapije
mucanja po nazivom ‘VaLMod program’ (Varaždinski
Logopedski MODel). Temelji se na pravilu da se konstantno,
dosljedno i kontinuirano provode naučene tehnike i metode, 24
sata dnevno, sedam dana u tjednu.
Za taj je program nagrađivan na sajmovima inovacija od Zagreba do
Ženeve, Nürnberga i Pittsburgha. Riješiti se problema s mucanjem
danas u Varaždin dolaze ljudi iz 22 države, iz SAD-a, Švedske,
Saudijske Arabije, Njemačke… Tvrtka je time postala i važan
turistički igrač jer je, zahvaljujući njoj, ostvareno više od
200.000 noćenja!
Dr. Novosel prisjeća se kako je početkom 80-ih godina pomagao
jednome deprimiranom varaždinskom srednjoškolcu. No, tadašnje
metode nisu davale rezultate, probudio se inat i bacio se na
osmišljavanje novih, učinkovitijih metoda. Iako je u mirovini od
2013. godine, i dalje radi u VaLMod centru s grupama korisnika.
Posebno ga je dirnula životna sudbina 15-godišnjeg Splićanina
koji je nesretnim slučajem pao s trećeg kata srednje škole i
zadobio traumatsku ozljedu mozga, a koji se zbog rehabilitacije u
VaLMod centru preselio u Varaždin.
Dr. Novosel je pokrenuo humanitarnu akciju i u prosincu prošle
godine organizirao koncert pa je, zahvaljujući skupljenom novcu,
dječak otišao na terapiju k dr. Svetlani
Masgutovoj u Amsterdam.
Dr. Novosel na daljnjem razvoju VaLModovih programa radi zajedno
sa svojim kćerima – mr. sc. Tatjanom
Novosel-Herceg, prof. logopedije, Ingrid
Novosel, dr. medicine i specijalisticom radiologije, te
s timom logopeda i drugih suradnika. Tijekom višegodišnje prakse
susretali su se s različitim teškim životnim problemima
polaznika.
– Neke od njih mucanje nije omelo u izboru životnog poziva. Tako
je jedan svećenik bio kod nas na terapiji. Kako bismo bili
sigurni da smo na pravom putu da se riješi mucanja, organizirali
smo u crkvi u Varaždinu misu koju je taj svećenik predvodio pred
vjernicima. Ni jedno mucanje nije isto. Svaka je osoba priča za
sebe jer svatko od njih ima svoju jedinstvenu moždanu
organizaciju, svoj profil i tip mozga koji su isprepleteni s
vlastitom bibliotekom pozitivnih i negativnih iskustava i
emocija. Različitih su odgojnih modela, različitog okruženja
počevši od obitelji i šire. Zato terapija nema toliki uspjeh ako
u procesu ne sudjeluje barem jedan roditelj, bračni partner ili
član obitelji – ističe dr. sc. Novosel, koji
mucanje slikovito zna nazvati ‘nemirom iz dubine’.
Nemaju, dodaje, čarobni štapić da apsolutno sve riješe u pet ili
12 dana, no rad na sebi šest do 12 mjeseci nakon terapije
omogućava svakodnevno funkcioniranje bez mucanja. Mucanje nije
uvijek izlječivo. Ako postoje još i simptomi poremećaja
koncentracije, pažnje, hiperaktivnosti, neurolingvističke
slabosti, snižene intelektualne sposobnosti, teškoća u čitanju,
pisanju i učenju, onda je terapija, kaže, daleko složenija.
Učestalost mucanja nije se smanjila u odnosu na nekoliko
desetljeća unatrag.
– Naprotiv, zabrinjavajuće je porasla. Uzroci su različiti.
Napretkom medicine i uspješnim održavanjem neurorizičnih
trudnoća, povećava se broj neurorizične djece, što znači i veća
vjerojatnost pojave razvojnih odstupanja. Sve je više mucanja,
poremećaja komunikacije iz autističnog spektra, nerazvijenog
govora, usporenog razvoja jezika i govora, teškoća s hranjenjem,
gutanjem, žvakanjem, kasnije jezičnih poteškoća, odstupanja u
koncentraciji i pažnji, teškoća u učenju, čitanju i pisanju
– napominje.
Mucanje i danas zna biti predmet izrugivanja, posebno među
djecom, a česti su i vicevi o mucavcima.
Karcinom komunikacije
– Na žalost, još smo uvijek nacija koja voli upućivati nedolične
izjave i geste osobama koje mucaju ne shvaćajući uopće njihove
emocije i nemoć u svakodnevnom životu. Mucanje je samo simptom,
poruka tijela da se nešto drugo događa u pozadini. Upravo je to
ono čime se VaLMod program bavi. Ne rješavamo simptom, što drugi
rade, već stvaramo homeostazu svih sustava koji sudjeluju u
jezično-govornoj produkciji.
Mucanje je i karcinom međuljudske komunikacije. Pojavljuje se
uvijek u komunikaciji sa sugovornikom. No ako taj sugovornik nema
nimalo empatije, osobi koja muca ruše se svi mostovi prema
svijetu koji ga okružuje. Zato i ne čudi što osobe koje mucaju
često razmišljaju da nestanu, negdje pobjegnu, nešto si učine, pa
čak i razmišljaju da si oduzmu život – kaže mr. sc.
Novosel-Herceg.
VaLMod centar godinama provodi i istraživanja
vezana za mucanje, pa se tako u suradnji s KBC-om
Rijeka istraživalo kakve gastrointestinalne promjene
imaju osobe koje mucaju, a u suradnji sa Sveučilištem
Sjever iz Varaždina istražuju razinu hormona stresa
adrenalina i kortizola kod osoba koje mucaju, prije terapije,
tijekom i na kraju terapije.
S Fakultetom organizacije i informatike
pokrenuta je suradnja na primjeni informacijsko-komunikacijske
tehnologije u logopediji.
– Poruka za one koji mucaju je da rad na problemu smanjuje strah
od njega. Ne možete se bojati mucanja ako napredujete u njegovu
savladavanju, čak i ako je napredak nesavršen i spor. Akcija
ublažava tjeskobu. Budite hrabri i krenite najprije od sebe!
Dosta ste zbog drugih mucali – poručuju Tatjana i Darko
Novosel.