Unatoč pandemiji i brojnim ograničenjima, Srednja škola Čakovec nije odustala od mobilnosti svojih učenika i nastavnika
Putem Erasmus+ projekta ‘SkillsUp 2’ financiranog od strane
Europske unije i ovog su ljeta učenici i nastavnici boravili u
Sloveniji. Ovoga tjedna obilježavaju se Dani Erasmusa, pa
smo odlučili porazgovarati s koordinatorom projekta te
nastavnicama koje su sudjelovale na mobilnostima.
– Praksa u ustanovama je od neprocjenjive važnosti za naše
učenike! Zbog pandemije i
ograničenog pristupa praksi i vježbama u zdravstvenim ustanovama,
učenici medicinskih smjerova su već mjesecima bez prakse u
bolnicama i domovima, obavljaju je samo u školi.
Praksa u zdravstvenim ustanovama u Sloveniji, u realnim uvjetima,
time je ove godini još važnija. Osim stjecanja stručnih
vještina, učenici se upoznaju i s organizacijom rada u ustanovi,
podjelom poslova, privikavaju se na timski rad, unapređuju svoje
socijalne i jezične vještine. Naravno, i džeparac koji
učenici dobiju, nije zanemariv, govori nam Mladen
Tota, glavni “krivac” što je već preko 100 učenika i
10-ak djelatnika u proteklih 5 godina boravilo na praksi i
usavršavanju u inozemstvu.
Ovog smo puta odlučili napraviti intervju s nastavnicama škole,
Julijanom Vlaisavljević i Ivanom
Juranko, koje su tjedan dana provele radno u Sloveniji,
upoznajući se s novim vještinama koje će primijeniti u radu i
prenijeti svojim učenicima.
Kako je tekao proces prijave i zašto ste se odlučili
prijaviti za ‘job shadowing’?
– Sam proces prijave za sudjelovanje u Erasmus+ programu tekao je
vrlo jednostavno. Raspisan je natječaj, popunile smo prijavnu
dokumentaciju i poslale je prof. Toti putem mail-a. Nakon
odluke o izboru kandidata koji su se prijavili obaviješteni smo o
rezultatima te smo počele odbrojavati dane do polaska.
– Provele smo tjedan dana u Termama Topolšici u Sloveniji,
najvećim dijelom u
rehabilitacijskom Centru za oboljele od multiplaskleroze
‘Mladika’, a dio na odjelu
rehabilitacije u sklopu samih termi. Koncept ‘job
shadowinga’ je zapravo učenje u
konkrentnim uvjetima, dakle, prisustvovale smo radu na odjelima,
svaki dan od 7 do 15 sati.
Dodijeljena nam je mentorica koja nas je upoznala s Centrom
multiple skleroze Mladika. Na odjelu fizikalne medicine i
rehabilitacije provodile smo radni dio vremena, u početku
promatrajući, a kasnije i provodeći fizioterapijske postupke kao
što su kineziterapija, fototerapija, bioptron svjetlost,
magnetoterapija, elektroterapija, masaža, termofor oblozi,
aparaturna limfna drenaža, proprioceptivna neuromuskularna
facilitacija, mobilizacijske tehnike zglobova i okolnih
struktura, vertikalizacija bolesnika, transfer
bolesnika.
Iznimno smo bile zadovoljne i ponosne radom i samostalnošću
učenika naše škole koji su već neko vrijeme obavljali praksu u
navedenom centru.
Možete li usporediti posao i zaduženja fizioterapeuta u
Sloveniji s onim u Hrvatskoj?
– Posao i zaduženja fizioterapeuta u Sloveniji i Hrvatskoj
su skoro pa ista, radi se fizioterapijska procjena te provođenje
fizioterapijskih postupaka prema dijagnozi bolesnika. Ono što se
razlikuje od je proces izobrazbe za zanimanje fizioterapeut. U
Sloveniji ne postoji srednja škola za fizioterapeutske tehničare.
Zvanje fizioterapeuta stječe se po završetku studija
fizioterapije koji traje 3+2. Znatna razlika je u samostalnosti u
radu. Fizioterapeuti imaju mogućnost procjene i izbora terapijske
metode za bolesnika, u smislu da liječnik propiše fizikalnu
terapiju (npr. elektroterapija, kineziterapija), a fizioterapeut
određuje koju tehniku ili vrstu elektroterapije će primijeniti
kod bolesnika.
Što bi istaknuli kao pozitivne, a što kao negativne
strane ovakvog usavršavanja?
– Ovakav način stručnog i profesionalnog usavršavanja smatramo
iznimno korisnim! Iz prve ruke promatrate, a onda i provodite
fizioterapijske postupke. Upoznavanje metode rada u ustanovama
koje provode fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, usavršavanje
komunikacijskih vještina, upoznavanje osoba koje imaju isto
zanimanje kao i mi, razmjena znanja i iskustava, samo su još neke
od pozitivnih strana. Ono što bi posebno istaknule je ljubaznost,
pristupačnost i srdačnost djelatnika rehabilitacijskog centra!
Negativne strane? Ako baš moramo, padala je kiša.
Koliko sati dnevno ste provodili u ustanovi? Jeste li
imali slobodnog vremena i kako ste ga provodili?
– U ustanovi smo dnevno provodile 7 do 8 sati, a slobodno vrijeme
smo iskoristile za druženje s učenicima, rekreaciju na bazenu,
planinarenje, vožnju biciklom, posjet muzeju i znamenitostima
velenjskog kraja.
Kada se osvrnete na svoje Erasmus+ iskustvo, koji su Vaši
dojmovi?
– Kao što smo već navele, dojmovi su izrazito pozitivni!
Svakako bi preporučile svima, koji imaju priliku, da se prijave
na bilo koji Erasmus program i probaju! Sigurno neće
požaliti!
Biste li preporučili sudjelovanje u Erasmus+ programu i
svojim kolegama?
– Da, da i da.
