Želite li svoj automobil opremiti plinskim instalacijama, računajte na trošak od barem 5500 kuna, koliko stoji ugradnja sa svim potrebnim dijelovima. Nakon toga potrebno je napraviti atest koji stoji 932 kune
Želite biti ekološki osviješteni, ali ne raspolažete dovoljnim
iznosom da si priuštite neki od još uvijek skupih električnih
automobila? Jedno od rješenja svakako su i vozila na plin. Osim
ekološke komponente, vjerujemo da se ipak daleko više vozača na
korištenje vozila opremljenih plinskih instalacijama odlučilo
isključivo ponukani ekonomskim razlozima. Nema potrebe sada se
ovdje baviti izračunima kome se koliko isplati, odnosno nakon
koliko se isplati model opremljen plinskim instalacijama. To je
ipak na svakome ponaosob, da se prisjeti osnovnih matematičkih
radnji i izračuna kakva mu je situacija u odnosu na prosječan
godišnji broj prevaljenih kilometara. Ovdje želimo objasniti sve
vezano za proceduru registracije takvih vozila, odnosno njihova
tehničkog pregleda.
Kad govorimo o plinu kao pogonskom gorivu, razlikujemo LPG
(UNP-ukapljeni naftni plin) ili CNG (SPP-stlačeni prirodni plin)
koji se još naziva i metan. Prvi nastaje kao nusprodukt pri
preradi nafte, dok se drugi crpi iz zemlje. Govore da je metan
bolji i kvalitetniji, no u Hrvatskoj je gotovo neprepoznat.
Iznimno loša infrastruktura punjenja dovela je do toga da danas
metan kao pogonsko gorivo koriste prije svega autobusi javnih
gradskih prijevoznika. Susretne se i poneki uvezeni rabljeni
osobni automobil koji je tvornički bio opremljen plinskim
instalacijama.
LPG je daleko rasprostranjeniji, a možete ga pronaći na
velikom broju benzinskih postaja. Velik je broj vlasnika vozila
koji se u nekom trenutku odluče u svoj benzinski model ugraditi i
plinske instalacije te tako smanjiti trošak korištenja vozila po
kilometru, no sve je više modela novih automobila koji već iz
tvornice dolaze opremljeni plinskim instalacijama. Veće razlike u
kvaliteti ne bi trebalo biti, a jedna od razlika je u tome gdje
je smješten otvor za punjenje spremnika plina. Kod tvorničke
ugradnje on je odmah do otvora spremnika benzina, a kod naknadne
ugradnje u pravilu je na donjem dijelu branika, gdje je u tom
slučaju vidljiv crni poklopac.
Vozila opremljena plinskim instalacijama u pravilu se prepoznaju
po oznaci LPG na zelenoj naljepnici koja se smješta u donji
lijevi dio vjetrobranskog stakla. Ipak, nova vozila
prolaze i bez nje jer se stavlja na tehničkom pregledu, a
njega su nova vozila oslobođena. Ta naljepnica služi kao
identifikacija vozila tijekom tehničkog pregleda, odnosno kako bi
se prijavio ispravan postupak tehničkog pregleda. Naljepnica je
besplatna.
Za prvu registraciju, puštanje u promet novog vozila s pogonom na
plin, zastupnik proizvođača vozila (trgovac) izdaje dokumentaciju
potrebnu za registraciju vozila, a postupak se ne razlikuje od
registracije novog vozila bez plinske instalacije.
Administrativnim postupkom za izdavanje prometne dozvole
prikuplja se i dokumentacija plinske instalacije (certifikat
spremnika plina, certifikat isparivača/regulatora tlaka plina,
COP – popis ugrađenih komponenti) te se izrađuju dokumenti za
plinsku instalaciju u vozilu koji se nekoliko dana kasnije mogu
preuzeti u bilo kojoj stanici za tehnički pregled vozila u
Hrvatskoj.
Vozilo u koje je naknadno ugrađena plinska instalacija treba
proći postupak ispitivanja i odobravanja, odnosno atest, kako bi
se promjena mogla upisati u prometnu dozvolu. Jedan od uvjeta
koje vozilo treba zadovoljiti na ispitivanju jest činjenica da je
plinska instalacija ugrađena u nekoj od ovlaštenih radionica.
Nikako ne u ‘kućnoj radinosti’.
Nakon ugradnje servisna radionica izdaje ‘izjavu
servisera’ kao dokaz ugradnje plinske instalacije.
Ispitivanje vozila obavlja se u stanicama za tehnički pregled, a
detaljnije informacije o pojedinoj stanici za tehnički pregled u
kojoj se ispitivanje može provesti dostupne su na web-stranici
cvh.hr/ispitivanje/ispitna-mjesta/. Cijena postupka
ispitivanja jednaka je u svim stanicama za tehnički pregled
vozila i za vozila do 3500 kg najveće dopuštene mase, odnosno
osobna i laka dostavna vozila. Iznosi 932 kune.
Tijekom tehničkog pregleda vozila opremljenog plinskom
instalacijom, osim provjere koja bi se obavljala da vozilo nema
plinsku instalaciju, dodatno se provjerava ispravnost i ugradnja
plinskih komponenti i valjanost periodičnog pregleda spremnika
plina te se provjerava stanje spojeva i nepropusnost plinske
instalacije upotrebom detektora prisutnosti plina. Ako je
spremnik plina potrebno podvrgnuti periodičnom pregledu unutar
sljedećih godinu dana, odnosno u periodu do idućeg tehničkog
pregleda vozila, vlasnik vozila dobiva obavijest kao podsjetnik
da to obavi prije idućeg dolaska u stanicu za tehnički pregled
vozila. U dokumentaciji za ugrađenu plinsku instalaciju u vozilu
(uvjerenje i certifikat) osim popisa komponenti koje su ugrađene,
navodi se i rok do kojeg je najkasnije potrebno obaviti
ispitivanje spremnika plina.
Za LPG spremnik prvi periodični pregled potrebno je obaviti
najkasnije 10 godina od datuma proizvodnje spremnika. Ako to prvo
ispitivanje pokaže da je spremnik i dalje dobar, dobiva se
odobrenje za korištenje sljedećih pet godina. Nakon toga može se
obaviti još jedno ispitivanje, a time i odobrenje za sljedećih
pet godina korištenja. Nakon toga spremnik plina više se ne može
koristiti. Zakon to ne dopušta, a ima i proizvođača spremnika
koji daju garanciju od 10 godina te daju preporuku da je
nakon toga spremnik potrebno zamijeniti. Što se tiče spremnika za
CNG, oni također smiju biti u uporabi najviše 20 godina, ali
periodični pregledi trebaju se obavljati najkasnije svakih šest
godina, računajući od datuma proizvodnje.
Korištenjem plina kao pogonskog goriva emitira se manja emisija
ispušnih plinova. To možemo vidjeti na primjeru modela Dacia
Duster, gdje 1,0 Tce benzinski model tvornički opremljen plinskim
instalacijama emitira 110 g/km CO2, a isti takav
benzinac bez plinskih instalacija ima emisiju od 10
g/km više. Isprobali smo Daciju Sandero opremljenu plinskim
instalacijama, kod koje je jednolitreni benzinski motor tvornički
nadograđen LandiRenzo sustavom, dok je spremnik s plinom smješten
umjesto rezervnog kotača. Stoga Sandero u toj opciji nema
rezervni kotač, već samo kit za krpanje probušene gume. Spremnik
plina je obujma 32 litre, a mi smo prvi put utočili 31,35 litara.
S tim smo spremnikom uspjeli napraviti 304 kilometra u
kombinaciji gradske, međugradske te dobrim dijelom i autoceste s
brzinom na rubu ograničenja. Znači, na 100 km potrošili smo 10,3
litre.
Litru plina platili smo 3,88 kn, pa nam je trošak za 100 km bio
39,97 kn. Idući smo spremnik koristili bez kretanja autocestom, i
tada smo s utočenih 31,45 litara plina uspjeli prevaliti čak 390
kilometara. Potrošili smo 8,1 l/100 km, čime je trošak za 100 km
bio 31,43 kn. Plin smo točili na dvije različite
Inine benzinske postaje, u Svetoj Nedelji i Zadru. U Zadru
je plin bio čak 30 lipa skuplji, pa provjerite cijenu prije
točenja jer je ovo razlika od gotovo 8%. Performanse vozila nisu
nimalo narušene, a uz plinske instalacije na raspolaganju je i
dodatnih 10 Nm okretnog momenta, i to na nižim okretajima u
odnosu na benzinca. Zanemarivo je što je maksimalna brzina sa 174
km/h za 4 km/h niža u odnosu na benzinca. Za pohvalu je i
činjenica da novi Sandero stoji isto s plinom i bez plina. Vrlo
dobro opremljen testni model stoji 106.400 kn, a starta od 80
tisuća kuna.
