U romskim naseljima vladaju teški uvjeti i gotovo je nemoguće učiti u miru. No Rosa je imala veliku ambiciju i danas je uspješna prvostupnica i studentica
Rosa Oršuš (23) rodila se u osmeročlanoj obitelji u romskom
naselju Piškorovec u Međimurju. Prisjećajući se djetinjstva kaže
kako su ondje vladali iznimno teški uvjeti, nisu imali vodu ni
sanitarni čvor, no njezina je obitelj imala struju.
Njezin otac radio je kao zidar i obitelj je preživljavala od
njegove plaće, a školovanje je oduvijek bio prioritet i svi su
morali završiti srednju školu.
– No moj tata je poginuo u prometnoj nesreći kad sam imala devet
godina. Ostali smo bez ikakvih prihoda, i mama koja ima samo tri
završena razreda osnovne škole prijavila se u centar za socijalnu
skrb kako bi dobila socijalnu pomoć od koje smo tada
preživljavali. Naravno da je to bio minimalan novac i onda je
radila za nadnicu. Išla je u berbe voća – prisjeća se Rosa
skromnih početaka za
24sata, ističući kako je oduvijek voljela učenje. No s
obzirom na životne uvjete, nije joj bilo lako.
– U mojem naselju se noću glasno puštala glazba, izbijale su
svađe, vladala je velika buka i to do kasnih noćnih sati. Nekad
sam znala dolaziti na nastavu posve neispavana, pa sam spavala
doslovno na klupi na satu – kaže za
24sata.
Završila je osnovnu i upisala ekonomsko trgovačku školu za
komercijalisticu. Dodatno, tek je tijekom školovanja doznala da
ima pravo na besplatan smještaj u učeničkom domu, pa je s nepunih
15 morala napustiti roditeljski dom i osamostaliti se, što joj
je, kaže, teško palo.
– No na kraju trećeg razreda shvatila sam da se želim školovati
dalje i da želim upisati fakultet. Najprije sam upisala
preddiplomski studij upravnog prava na Veleučilištu u Požegi, a
po završetku sam postala prvostupnica javne uprave. Tada sam
upisala specijalistički diplomski studij javne uprave u Osijeku
zahvaljujući načelniku općine Mala Subotica koji mi je
sufinancirao školarinu. Sad sam na drugoj godini studija, i sve
sam ispite dala u roku – objašnjava djevojka koja kaže da
želi raditi u struci, u društvenom odjelu u kojem će imati
mogućnost usmjeriti mlade Rome i Romkinje na obrazovanje te ih
informirati o njihovim pravima koja im pripadaju kao
pripadnicima romske nacionalne manjine.
Paralelno uz svoju struku svoju budućnost vidi u civilnim
projektima koji podižu svijest mladih Roma o važnosti
obrazovanja.
– Predrasude o nama postoje i s njima se teško boriti. Ljudi
misle da smo lijeni, neradnici i lopovi. Iskusila sam to na
vlastitoj koži prijavljujući se na oglas za posao u trgovini. Čim
sam stavila na papir svoje ime i prezime, nisu mi se nikad
javili. Mom tadašnjem dečku koji se isto prijavio, već su
sljedećeg dana uputili poziv i zaposlio se. S druge strane, Romi
nemaju povjerenja u sustav jer dobro znamo kako nas percipiraju.
Dodatno, još je teže biti Romkinja, jer u našoj kulturi moj glas
vrijedi manje od glasa muškarca. Zato bih voljela raditi na
projektima koji će mladim Romima omogućiti uvid u to kako
funkcionira sustav obrazovanja i koja prava sve imaju, jer na
vlastitoj sam koži iskusila što znači biti neinformiran
– istaknula je.
Kaže kako se tijekom školovanja i studija nikad nije susrela
s predrasudama zbog svojeg podrijetla, i dapače, smatra kako su
Slavonci vrlo otvoreni i prigrlili su je bez problema.
– Jako sam se bojala kako će me kolege na fakultetu doživjeti jer
imam specifično romsko prezime. No nitko nije reagirao. Kad su me
upoznali kao čovjeka, kolegama sam rekla da sam Romkinja i
iznenadila sam se njihovom reakcijom. “Pa što onda? Ti si čovjek
kao i mi”, odgovorili su mi i bila sam jako sretna – priznala je
ona.
Od povremenih studentskih poslova uspije uštedjeti koju kunu pa
je šalji majci i braći, jer u njezinoj obitelji u kojoj sad dvoje
djece polazi prvi razred, majka preživljava od 500 kuna zajamčene
minimalne naknade. O stvaranju vlastite obitelji još ne razmišlja
jer joj to, kaže, nije trenutačno na listi prioriteta, pišu
24sata.