Boris Radiković: ‘Atletika je odavno moja opsesija’

Nerijetko na našim stranicama spominjemo Borisa Radikovića (56) iz Murskog Središća. I ako mu je danas 56 godina primjer je da za bavljenje sportom nikada nije kasno. Danas je aktivni seniorski nogometaš, no atletiku, kao tinjajuću ljubav, nikada nije zaboravljao.

‘Kada sam bio osmoškolac osobno sam se, kao većina nas mladih,odlučio igrati nogomet. Nisam  obraćao pažnju na rezultate koje sam postizao u atletici (trčanju) kada sam u 7. i 8. razredu bio prvak škole u krosu’, priča danas Boris i dodaje:  ‘U srednjoj školi bio sam u krosu prvak 1. i 2. razreda, a kasnije prvak srednjih škola u krosu. Bile  su to škole GOC,COKUP i SC. Nisam se previše obazirao na ta postignuća, vidio sam samo nogomet’, kaže i dodaje kako se je prije četiri godine vratio trčanju koje mu je ponovno donijelo evidentne rezultate. ‘Tako sam u Čakovcu  osvojio tri godine za redom prvo mjesto u svojoj kategoriji M-50 na 3,6 km kros ligu Ģlobetka’, ponosno će.

Od ove godine je  član AK Međimurje Čakovec gdje trči  za veterane. Jučer je u Čakovcu bilo Prvenstvo Hrvatske za veterane. Boris je bio prijavljen za discipline 200 m-pojedinačno i štafetu 4×400 m s Danijelom  Štefičarom, Valentinom Šipušem i Zvonkom Horvatićem. U obje kategorije se okitio zlatom.

Za kraj smo neizostavno čuli: ‘Nogomet i dalje igram u NK Dinamo Žiškovec gdje sam i trener.’ Kako uspijevaš? ‘Tak si složim, uskladim  da mogu trčati i igrati  nogomet’, rekao je za kraj.

Posluži li ga zdravlje i dalje će igrati nogomet sa seniorima, sa suigračima koji su od njega mlađi i po 30 godina. Boris Radiković više je bio poznat 80-ih godina kada je igrao u najboljim međimurskim klubovima VIKO-Omladincu iz Novog Sela Rok i čakovečkoj MTČ-Slogi. Ovaj talentirani sportaš nogomet je počeo igrati 1979. godine u NK Rudar u Murskom Središću, kada je s 14 godina zaigrao prvu službenu utakmicu, a sa 17 već nastupao za seniore. Poznat kao brzanac bio je guran na lijevokrilnu poziciju, no nije se usudio reći da mu ta pozicija, odnosno igra lijevom nogom ne odgovora.

U svom matičnom klubu proveo je najmanje godina. Bio je tu tek nešto više od godine dana, a po povratku iz vojske došao je u redove NK VIKO-Omladinac iz Novog Sela Rok kada je taj klub igrao u ondašnjoj moćnoj 3. hrvatskoj ligi. Tu je proveo dvije godine, a kasnije isto toliko u čakovečkoj MTČ- Slogi.

‘Bio sam na vrhuncu svoje igračke karijere, igrač kojem je u napadu pronađeno pravo mjesto, a bilo je to desno krilo, i slovio sam kao jedan od teško uhvatljivih igrača’ kaže Boris i to potkrepljuje podatkom da je kao srednjoškolac, polaznik negdašnje Građevinsko-tehničke škole, bio neprikosnoveni prvak škole u krosu. Pamti da je iza sebe ostavljao kasnije poznatog atletičara Renata Ćuku.

‘Trčanje mi je još uvijek u žilama pa ne prođe dan da minimalno ne pretrčim bar 5 kilometara.’