Zaklada Zamah, vođena idejom da žene u filantropiji zaslužuju više mjesta, pokrenula je nagradu Josipa Vancaš – dobrotvorka godine. Ovom inicijativom žele dugoročno naglasiti važnost i ulogu žena u promicanju dobrotvorstva i djelovanju na promjene u hrvatskom društvu.
Ove su godine za tu nagradu bile nominirane Suzana Ritz, Urša Raukar, Blaženka Petrak, Lucija Josipović, Sanja Ešegović, Jadranka Radovanić, Valerija Novak i Kotoripčanka Renata Marđetko koja je tu prestižnu nagradu i osvojila.
U obrazloženju na internet stranicama zaklade piše da je Renata rođena prije 33 godine i dolazi iz Kotoribe. Kad su joj bile tri godine, njezina je majka oboljela od raka dojke. Nakon operacije je prizdravila, no nakon nekoliko godina bolest je zahvatila i drugu dojku. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke.
Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima. Tijekom školovanja u Velikoj Britaniji s velikom je ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ondje je postala članica volonterskoga tima za palijativnu skrb, a potom u Londonu upisala studij palijativne skrbi.
Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim hospicijima te radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Radila je i u Kalkuti, u Indiji, u Kući umirućih, sa sestrama Majke Terezije. Prije dvije godine ostvarila je svoju želju da u Hrvatsku presadi izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi.
Tada je u Kotoribi osnovala udrugu “Pomoć neizlječivima” koja trenutačno ima 90 članova. Istodobno je u Londonu osnovala inozemnu podružnicu udruge koja ima dvadesetak članova iz različitih dijelova svijeta. Renatin je cilj da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći kompetentno ući u obitelj teškoga bolesnika i pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti.
Nedavno je u Londonu magistrirala na studiju palijativne skrbi postavši prvom hrvatskom magistricom znanosti za palijativnu skrb. Nakon svečane promocije na »University of kent« Canterburry ona je još neko vrijeme ostala u Engleskoj pa nije osobno prisustvovala dodjeli nagrade. Umjesto nje priznanje je preuzela Verica Ječmenica-Jazbec, dr. med. u mirovini i dopredsjednica Udruge.
