Želimo li sebi pomoći, trebamo sebe mijenjati. Želimo li njima pomoći, trebamo sebe mijenjati.
Kad roditelj primijeti djetetovo ponašanje koje mu se ne sviđa,
već je dijete steklo naviku takvog ponašanja. Navike nije lako
mijenjati. Većina djece mlađe dobi svoje navike pokupi od
vlastitih roditelja. Jedino što roditelji nisu ni svjesni da
imaju te navike. Što je razumljivo jer mi svoj život živimo
potpuno nesvjesno.
Statistički, čak 95 posto svojih postupaka nismo svjesni, a
tek 5 posto primjećujemo i znamo za njih. Na tih 5 posto imamo
utjecaj i možemo mijenjati, ali na svih onih 95
posto nemamo, sve dok ne počnemo raditi na sebi.
Dijete gleda ukupnost ponašanja roditelja, svih 100 posto. S time
da je dijete do 6 godine u emocionalnoj fazi pa još i ‘čita’
roditeljske emocije kojih roditelj uglavnom nije svjestan jer je
u intelektualnoj fazi i sve verbalizira i racionalizira. Osim
onih koji rade na sebi i osvještavaju svoje emocije. Zato je
važan rad na sebi kako biste osvijestili što veći dio od
spomenutih 95 posto i time živjeli život u punom kapacitetu.
Ovako, tek kada dijete izgovara češće neku rečenicu prepoznamo da
je pokupio od nas. Ili tek kada starije dijete viče i ljuti se na
mlađe koristeći riječi koje roditelj koristi, shvatimo da je
naučio od nas. Čujemo i vidimo sebe u postupcima djeteta.
Drugi ljudi nama koriste da osvijestimo svoje postupke, no
najčešće se žalimo baš na nama drage ljude s kojima živimo iako
smo svi ispod krova usklađeni. Teško nam je prihvatiti da smo
isti ili slični ljudima s kojima živimo jer najviše njima
prigovaramo.
Činjenica je da zrcalimo njih i oni nas. Tako život funkcionira.
Želimo li sebi pomoći, trebamo sebe mijenjati. Želimo li
njima pomoći, trebamo sebe mijenjati. Ne njih nego sebe! Jedino
sebe i možemo.
Koliko god energije da potrošite da korigirate vlastito dijete,
nećete moći jer će ono gledati i oponašati vas. I to najčešće
onih 95% vas kojih niste svjesni. Zato mi i tvrdimo drugima da se
mi tako ne ponašamo, a drugi nam tvrde da su to pokupili od nas.
Zato i tuđe oči nas vide u drugačijem svjetlu nego li mi sebe
vidimo.
Što više sebi osvijestimo onih 95%, prije ćemo se upoznati i
shvatiti što nam se sviđa i želimo još više njegovati i pojačati,
a što želimo mijenjati jer nam najčešće nije korisno.
Neki ljudi lako planu, brzo se naljute i često viču. Svjesni su
toga, ali ne i zbog čega je tome tako. To je taj nesvjesni dio na
kojem treba poraditi. Potrebno je osvijestiti što ih to okida i
zbog čega reagiraju burno. Sve dok ne znaju što ih ljuti, što su
njihovi okidači, neće imati potrebu išta mijenjati. Tvrdit će –
ja sam takav! To što se nakon ispada moram svima ispričavati i
žao mi je, to što sebe stavljam u neugodnu situaciju, to su
programi koji rade protiv njih. Znači, sami su sebi
prepreka.
Postoje drugačiji načini, bolji. No, sve dok osoba nije svjesna
sebe i zbog čega nešto radi, nema ni potrebu išta mijenjati. Tko
će prvi pokupiti i kopirati taj obrazac ponašanja? Vlastita
djeca.
Dijete primjećuje da se roditelj često ljuti, ne mijenja to
ponašanje i dobiva informaciju da je to u redu i da se i ono može
tako ponašati. Odjednom, primjećujete kako vaše dijete plane,
reagira burno, ima ispad jači od vašeg. Pitate se zašto kada ga
pristojno odgajate.
Odgoj nije samo ono što djetetu govorite. Statistički je to svega
7 posto. Čak 93 posto će dijete kopirati neverbalno pošto
roditelj nije svjestan svojeg obrasca. Tek radom na sebi ćemo
osvijestiti ono što dijete vidi a mi ne primjećujemo.
Nije ni dijete svjesno sebe, to je isto važno da znate. Kada vi
komentirate djetetu kako se ponaša, možda nije svjesno sebe. Zato
odbija da je takvo i odbija promjenu. Ne zato što ne želi vama
ugoditi već zato što još uvijek nije svjesno. O ovome više
podučavam na Mudroj kritici od koje dijete raste.
Ono što je moja topla preporuka svakom roditelju koji nije
zadovoljan ponašanjem djeteta, da počne raditi na sebi. U
današnje vrijeme ima mnogo ljudi koji se time bave. Pronađite
nekog od povjerenja i koji god proces vama odgovara te počnite
osvještavati onih 95% nesvjesnog. Taj dio nas najčešće radi
protiv nas sve dok ga ne osvijestimo tada počinje raditi za nas.
Zato postoji ona izreka ‘Makni se sebi s puta!’. Nevjerojatno je
koliko je roditelja koji dođu k meni na savjetovanje,
osvijestivši neke obrasce već u roku nekoliko dana primijetilo
razliku u ponašanju djeteta.
Čitav proces je poput igre šaha – kada se pomakne jedna figura,
tada je na potezu suparnik. Mora i on napraviti sljedeći
potez.
Ne ide proces tako da nagovarate drugu figuru da se pomakne. Ne,
nego se najprije vi pomaknete i automatski će i ona.
Tako kad roditelj napravi čak i malu promjenu, dogodi se domino
efekt. Promijeni se i dijete. Najčešće se ta promjena odrazi i na
ostale članove obitelji pa se i oni mijenjaju. Na bolje. Svakome
dobro dođe. Samo treba početi.
U rujnu kreću moji novi programi – Škola za roditelje, programi
za žene (imate prvi dio – početni, i čak dva napredna) i osnovna
predavanja za roditelje – Odgoj bez vike, Razumijevanjem do
lakšeg odgoja i Mudra kritika od koje dijete raste. Po prvi put
ove godine kreće i program za žene u prirodi – jednodnevni
izlet.
U nedjelju, 13. rujna, u jutarnjim satima idemo
na Samoborsko gorje i vraćamo se navečer. Čitav dan je
organiziran tako da radite na sebi, svojem opuštanju i
osvještavanju onog čega niste svjesni. Ako povedete prijateljicu,
cijena je povoljnija. Više informacija imate na webu
anitavadas.com. Do kraja mjeseca je aktualna i ljetna ponuda
individualnih savjetovanja gdje za cijenu od 600 kn možete dobiti
čak 3 susreta do 1,5 sat.
Želite li nešto mijenjati u životu, uvijek možete pronaći
izgovore, a ako pak napravite svoj mali prvi potez, napravit ćete
veliku promjenu u životu. Samo krenite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.