SVETA MARIJA Općinski vijećnici zabrinuti za rad udruge zadužene za promociju Svetomarske čipke

Pitanje (ne)aktivnosti udruge Svetomarska čipka pokrenuto iz saznanja da se vrlo malo radi na promociji čipke za koju je bio dug i mukotrpan put da se uopće izvuče iz zaborava

Općinska vijećnica Marija Frančić je na posljednjoj sjednici OV- a Svete Marije izrazila nezadovoljstvo promocijom Svetomarske čipke kao zaštićenog izvornog kulturnog blaga Svete Marije. Čipka oznaku izvornosti nosi od 2011., a u listopadu 2021. ističe pravo njena korištenja.

Vijećnica Frančić je pitanje (ne)aktivnosti udruge Svetomarska čipka pokrenula iz saznanja da se vrlo malo ili gotovo nikako ne radi na promociji čipke za koju je bio dug i mukotrpan put da se uopće izvuče ispod patine zaborava kojom je bila pokrivena. 

– Još kao bivša načelnica sam se zalagala da čipka dobije svoje mjesto, ne samo u Svetoj Mariji već i šire – istaknula je Frančić i dodala da je upravo glede toga 2010. godine osnovana Udruga koja će biti promotor čipke. Tako 2009. čipka postaje priznato nematerijalno kulturno dobro, a 2010. dobiva oznaku izvornosti (geografsku zaštitu). 

Na području Općine Sveta Marija četrdesetak žena zna plesti čipku, a u samoj udruzi trenutno je aktivno njih petnaestak koje pletu i prezentiraju čipku prilikom dolazaka grupa ili odlazaka na razne manifestacije i festivale.

– Sada je potonje postalo upitnim – riječi su vijećnice Frančić koja je dodala kako je Udruga godinama uzorno radila, no evidentno je kako je njen rad u stagnaciji, a time i promocija čipke, odnosno prenošenje znanja o njenoj izradi s koljena na koljeno. Mi kao vijećnici ne smijemo dozvoliti tu stagnaciju pa je krajnje vrijeme da se animira članstvo Udruge – bila je izričita. 

U raspravi je općinska načelnica Đurđica Slamek rekla da je ona još 2013. godine u dogovoru s bivšim ravnateljem OŠ Sveta Marija Damirom Bendeljom dogovorila suradnju OŠ i Udruge, no sve je to bilo kratkoga vijeka jer je ravnatelj sve obveze oko “ulaska” čipke u OŠ prebacio na učiteljicu Biserku Poljak, predsjednicu udruge Svetomarska čipka.

– Upitno je glede čega čipkarstvo nije imalo u školi duži vijek? Svi smo svjesni da čipka može i mora ostati samo uz pomoć mladih – istaknula je Slamek i dodala kako je evidentno da njih mogu animirati samo članice Udruge pa je preuzela obvezu da animira njihov rad.

Inače, vezano uz animaciju čipkarstva u Svetoj Mariji Frančić je pozitivnim primjerom istaknula bivšu ravnateljicu OŠ Sveta Marija Nadu Mance, koja danas živi kao umirovljenica u Čakovcu, i ona je najzaslužnija što se čipka ponovo pojavila u svojoj postojbini. 

– Ona je čipkarica koja je svojom upornošću i osobnošću s čipkom “dogurala” do međunarodnih razmjera stoga ne bi bilo zgorega da je Općina Sveta Marija glede toga odgovarajuće nagradi- predložila je.

Inače, povijest ove vrste karakterističnog načina prepletanja konca pomoću drvenih batića na podlošku koji je pričvršćen na balo, nema do kraja istraženo izvorište i ne postoji materijalni zapis koji bi dokazao točno vrijeme postanka čipkarenja. Važno razdoblje je početak 19. stoljeća kada se koristila za izradu tradicionalnih nošnji, točnije poculice koju je žena nosila prilikom udaje. Čipku su na raznim sajmovima prodavale žene koje su na taj način privređivale novac za kućanstvo.

Tragovi čipke prestaju za vrijeme Drugog svjetskog rata kad su žene morala obavljati muške poslove, radove u polju, pa je tako i samo čipkanje polako krenulo padati u zaborav. Nakon čipke glavnu ulogu u Svetoj Mariji je preuzelo košaraštvo.

Uloga Nade Mance?

Ona je početkom početka 90-tih godina počela okupljati sumještanke sklone rukotvorstvu da uz pomoć sestri Ane i Katarine Varga, te Ane Kanižaj Šiljkove, koje su ostale kao jedine čipkarice koje su još kao djevojčice učile od svojih baka. Naravno, njihovo znanje i vještine je trebalo obnoviti, a posljednja učenica Ane Kanižaj Šiljkove danas je predsjednica udruge Svetomarska čipka Biserka Poljak.

– Za izradu naše čipke treba strpljenja, upornosti, snage i volje jer je njena izrada, od svih vrsta ručnog rada najzahtjevniji – rekla nam je prilikom nedavna susreta
Magdalena Kvakan (72), danas jedna od najstarijih članica Udruge. Ona je jedna od petnaest najaktivnijih koje pletu i prezentiraju čipku prilikom dolazaka grupa ili odlazaka na razne manifestacije i festivale. Nažalost, sada je to u stagnaciji, a što je bio povod vijećnici Frančić za raspravu.