- Kad se sjetim Hrvatske i onog teatra apsurda, hladnoće i zlobe koja vreba na svakom koraku, koža mi se naježi - poručuje
Bivši saborski zastupnik Živog zida Branimir
Bunjac (48) boravi u Irskoj već, kako kaže šest
mjeseci. U svom videu koji je objavio na Facebooku nahvalio je
Irsku. Kaže da je vrlo brzo našao posao. Dodaje da je ambijent u
Irskoj neusporediv s onim u Hrvatskoj. No, otkrio je i ima li se
namjeru vratiti.
“Šesti mjesec zaredom živim u Irskoj. Životna situacija me
natjerala da se malo premjestim. Sad sam se već prilično
naviknuo, upoznao sam dosta ovu zemlju. Imam problema s klimom,
ali to je možda najvažniji problem za nekoga tko je doselio iz
Hrvatske. Ali, evo, već je sedam dana predivno vrijeme, mislim
čak i ljepše nego u Hrvatskoj tako da Irska po tom pitanju zna
iznenaditi. Ono što je isto tako definitivno dobro ovdje je da
ima posla koliko god hoćete. Čak i u vremenima Covida kada je
podijeljeno puno otkaza i jako puno firmi nije radilo.
Mogli ste doslovce birati posao koji ćete raditi. Ja sam u jednom
trenutku na stolu imao sedam ponuda za posao između kojih sam
trebao izabrati. I dan danas svaki tjedan dobivam dvije, tri
ponude za posao. Ali, trenutno me ne zanimaju neke prevelike
promjene. Izabrao sam jedan posao na kojem sam stalno zaposlen.
Imam sva moguća prava, uključujući mirovinsko i godišnji odmor.
Radim još nekakva dva honorarna posla da malo i dodatno zaradim i
da budem s ljudima i učim jezik. Ovaj ambijent u Irskoj je
neusporediv s onim u Hrvatskoj”, ispričao je na svom Facebook
profilu Branimir Bunjac.
“Posla ima. Nije problem dati otkaz u bilo kojoj sekundi i već
sutra početi raditi nešto novo. Plaće su visoke. Minimalac je
1700 eura. Tko se malo potrudi, brzo dođe na 2500, 3000 eura.
Plaća ne da je na vrijeme, nego ako je u četvrtak, vi možete već
15 minuta nakon ponoći plaću početi trošiti. Dakle u minutu kad
je najavljena, a ne ono kad se prvo proknjiži na Fini ili u nekom
knjigovodstvu”, priča Bunjac.
Kaže da su svi redom, gazde i šefovi ljubazni kao da su vam
članovi obitelji. “Uvijek su vedri i nasmiješeni. Što god da
krivo napravite, oni vas neće vrijeđati ni napadati, a najmanje
će vas tjerati s posla i davati vam otkaz, dijeliti opomene,
sankcije. To je za mene kulturološki šok jer ja na to nisam
navikao da mi se daje toliku pažnju. Ponašaju se prema meni kao
da sam ja njihov prijatelj iz djetinjstva. A zapravo sam njihov
obični radnik. Usudio bih se reći da sam na dnu ljestvice jer tek
sam došao, stranac sam i moj engleski još nije savršen. Ali nema
niti najmanje diskriminacije”, kaže Bunjac.
“Kad se sjetim Hrvatske i onog teatra apsurda, hladnoće i zlobe
koja vreba na svakom koraku, koža mi se naježi. Mislim si, u ovom
trenutku nemoj se nikada vratiti. Ono je pakao. Ali nisam došao
ovdje da vječno ostanem. Otišao sam da bih se vratio. Planiram se
vratiti u Hrvatsku jer imam tamo nekih nedovršenih poslova.
Mislim da je to ipak moja sredina, moj narod i moja domovina.
Ovdje ću ostati vjerujem neke dvije godine, a po potrebi i duže.
U Irskoj se hrvatski čuje na svakom koraku. Nema firme u kojoj
nema Hrvata, pa i tu gdje radim ja. I nije nužno znati engleski
da biste ovdje egzistirali”, rekao je Bunjac. Kazao je da
će i dalje izvijestiti ljude o životu u Irskoj.