Taj porez uvest će se 1. siječnja 2021., ugradit će ga sve države članice te će njime otplaćivati zajednički dug.
Porez na nereciklabilnu plastičnu ambalažu jedan je od novih
poreza kojima će se financirati otplata dijela kredita od 750
milijardi eura kojima će se financirati izdvajanja za mjere
oživljavanja gospodarstava zemalja Europske
unije pogođenih koronakrizom.
Taj porez uvest će se 1. siječnja 2021., ugradit će ga sve države
članice te će njime otplaćivati zajednički dug. Stopa poreza je
800 eura po toni nereciklabilne plastične ambalaže. Porez, bar ne
izravno, neće biti na teret građana. Prihod će ići izravno u
blagajnu EU-a, a ne u proračune država članica koje ga
prikupljaju, piše
Glas Slavonije.
Europska unija već nekoliko godina pojačava borbu protiv
plastičnog otpada. Prije dvije godine, u siječnju 2018.,
predstavljena je Strategija za upravljanje plastičnim otpadom, s
ciljem da se do 2030. sva plastična ambalaža reciklira (na
troškovno prihvatljiv način) te ograniči uporaba jednokratne
plastike. I tada se pojavila ideja o uvođenju mogućnosti da porez
na plastiku postane novi izvor prihoda europskog proračuna.
Prema aktualnom prijedlogu, zemlje članice plaćale bi 0,80 eura
po kilogramu nereciklabilnog plastičnog otpada. No detalji
potrebni za implementaciju još nisu razrađeni. Koji će biti
kriteriji za određivanje (ne)reciklabilnosti plastične ambalaže?
Hoće li se utvrditi zajednička pravila igre ili će svaka država
za sebe određivati pravila na koji će način prikupljati porez?
Bojazan je kako bi scenarij u kojem bi svaka država određivala
nacionalne kriterije o vrstama i količinama nereciklabilne
plastične ambalaže mogao imati negativan efekt na zajedničko EU
tržište i zakomplicirati poslovanje gospodarstvu Unije.
Prijedlog je, primjećuju analitičari, izazvao nervozu
siromašnijih zemalja EU-a, i to onih koje nemaju razvijeni sustav
recikliranja kao bogatije članice. Zbog toga bi one morale dati
veće doprinose na ime novog poreza. Stoga su umirujuće poruke
Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije, i Charlesa
Michela, predsjednika Europskog vijeća, kako će se kreirati
‘mehanizam da se izbjegne pretjerani regresivni utjecaj na
nacionalne doprinose’.
Za sada su oko te teme, čini se, glasniji kritičari. S jedne
strane su oni koji su izrazili zabrinutost u vezi sa smanjivanjem
prihoda od poreza – jer što se više plastike reciklira, s
vremenom će porezi na plastični otpad nestati. S druge strane je
europska industrija plastike, čiji akteri upozoravaju da bi porez
mogao imati suprotan učinak. Smatraju kako prihodi od poreza na
plastiku nisu namijenjeni ulaganju u infrastrukturu za otpad i
recikliranje, pa to neće povećati recikliranje plastičnog otpada
u Europi.