Među deset gradova s najvećim prirodnim prirastom je i Čakovec!
Od 566 gradova i općina lani ih je samo 50 imalo pozitivan
prirodni prirast odnosno više rođenih nego umrlih, a čak 497
općina i gradova kao i Zagreb imali su više umrlih nego rođenih.
Osam gradova i općina imalo je nulti prirast. Među 10 gradova s
najvećim prirodnim prirastom osam ih je iz priobalnih županija, a
to su Solin, Metković, Kaštela, Imotski, Korčula, Opuzen, Pazin,
Novigrad, a samo su dva kontinentalna grada, Čakovec i Zaprešić.
Tih 10 gradova lani je imalo i najveći vitalni indeks (broj
živoređenih na 100 umrlih), koji je najveći u Metkoviću u kojem
se 145 djece rodi na 100 umrlih.
Nasuprot njima, među 10 općina s najmanjim prirodnim prirastom
lani nije bilo nijedne iz Dalmacije, a čak ih je 9 iz
Osječko-baranjske županije, Vukovarsko-srijemske,
Sisačko-moslavačke i Virovitičko-podravske. Dok osiromašena
Slavonija odumire, kao i veći dio Hrvatske, u Dalmaciji i
priobalnim županijama život se uglavnom nastavlja. Više se
stanovnika rađa nego što ih umire. Podaci Državnog zavoda za
statistiku pokazuju da je i u četiri najveća grada – Zagrebu,
Splitu, Osijeku i Rijeci – lani bilo više umrlih nego rođenih, a
među 10 gradova s najmanjim prirodnim prirastom bili su još
Vukovar, Varaždin, Slavonski Brod, Pula, Sisak i Karlovac. Među
10 općina s najvećim prirodnim prirastom probile su se i četiri
međimurske zbog visoke zastupljenosti Roma. Ovi podaci iz 2019.,
u kojoj je rođeno najmanje djece nego ikada dosad, tek njih
36.135, a umrlo 51.794 osoba i u kojoj se odselilo više od 40
tisuća građana, a doselilo se ili vratilo manje od 10 tisuća
hrvatskih državljana, upozorenje su da će ova država teško
naprijed s ovakvom demografskom slikom. Demograf s Instituta Ivo
Pilar prof. dr. Nenad Pokos analizirao je podatke od 2013. do
2019. i u tih sedam godina više rođenih nego umrlih imalo je tek
37 gradova i općina. Pokos je tu analizu radio jer podaci za samo
jednu godinu često ne prikazuju stvarno stanje, posebice u
općinama s manjim brojem stanovnika gdje je ponekad broj
živorođenih veći od broja umrlih iako je dotadašnji trend bio
suprotan.
– Među 37 općina i gradova s pozitivnim prirodnim prirastom u
razdoblju 2013. – 2019. prednjače gradovi i općine iz
Splitsko-dalmatinske županije, i to iz užeg splitskog prstena
(Kaštela, Solin, Podstrana, Klis, Dugopolje i Dugi Rat). Osim
njih iz ove županije pozitivan prirast imaju još Imotski,
Makarska i Bol. Blizina Zadra, turistička valorizacija, povoljan
prometni položaj, niže cijene zemljišta za gradnju kuća, niži
troškovi… uvjetovali su povoljno prirodno kretanje u Zadarskoj
županiji, u Biogradu, Bibinjama, Sukošanu, Galovcu i Poličniku. U
šibenskoj okolici prirodni prirast ima samo općina Bilice, u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji Metković, Opuzen i Župa
dubrovačka. U riječkom prstenu već tradicionalno prirodni prirast
ima Viškovo zbog doseljavanja mlađeg stanovništva posljednjih
desetljeća te Omišalj koji je zbog mosta praktički predgrađe
Rijeke iako je na Krku – kaže Pokos.
U Međimurskoj županiji, uz Čakovec i općinu Sveti Juraj na Bregu,
prirodni prirast između 2013. i 2019. bilježe još, dodaje, općine
s relativno visokom zastupljenošću romskog stanovništva
(Pribislavec, Orehovica, Mala Subotica, Kotoriba i Nedelišće).
Zbog tog razloga pozitivan prirast ima i općina Petrijanec u
Varaždinskoj županiji. Od 2013. u zagrebačkom prstenu prirodni
prirast imaju samo Zaprešić i Dugo Selo te općina Stupnik.
Izrazito nepovoljno stanje je u pet istočnohrvatskih županija
gdje prirodni prirast kontinuirano bilježe samo općina Voćin zbog
doseljenih Hrvata s Kosova 90-ih te Strizivojna, zaključuje
Pokos.