VEGANKA INES ‘Ljudi misle da smo mi vegani uvijek gladni i da jedemo samo salate’

Ines Đuran (26) iz Sivice veganka je postala prije dvije godine. Do onda je jela meso, ali, kako kaže, u umjerenim količinama. Ispričala nam je svoju priču. Kako i zašto je postala veganka, s kakvim se predrasudama susreće i što je to toliko dobro u veganstvu. Evo kako žive vegani...

Kada si postala veganka i zašto?

Veganka sam postala prije dvije godine. Prvo sam godinu dana bila vegetarijanka, dakle nisam bila odgajana ni kao vegetarijanka ni kao veganka, ali sam oduvijek bila jako suosjećajna i jako voljela životinje. S vremenom sam počela sve više i više razmišljati o načinu kako se tretiraju životinje na npr. farmama itd., te tako došla do zaključka da više kao pojedinac ne želim biti dio nepotrebnog mučenja životinja.

Je li se bilo teško odlučiti na tako nešto?

Nije, nimalo. Osobno nikad nisam ni voljela jesti meso, kao malu morali su me “tjerati” da jedem meso. Pa mi je možda po tom pitanju bilo malo lakše odreći se mesa praktički preko noći. 

Veganka nisi postala odmah, najprije si bila vegetarijanka. Koja je glavna razlika?

Glavna razlika između veganstva i vegetarijanstva je ta što vegani ne jedu ni proizvode koji potječu od životinja kao sto su mlijeko, mliječne prerađevine, med i jaja dok ih vegetarijanci jedu.

Je li veganski meni ‘kompliciran’ i skuplji? Koliko vremena utrošiš da si pripremiš normalan obrok?

Ovisi. Ako svakodnevno konzumirate gotove proizvode kao sto su veganska salama, vegansko meso,veganski sir itd. naravno da može biti skupo. Osobno rijetko kupujem tako nešto jer se uglavnom hranim namirnicama kao sto su kaša, riža, krumpir, ječam, veganska tjestenina i povrće pa prolazim jako jeftino. Volim jednostavnu hranu pa i ne trošim puno vremena na pripremu.

Mogu li vegani biti gurmani i hedonisti? Voliš li pripremati delicije?

Naravno. U današnje vrijeme ima sve više i više veganskih restorana, veganskih varijanti mesa, mliječnih proizvoda, zapravo sve ne-vegansko u današnje vrijeme može se kupiti i u veganskoj varijanti. Ja osobno ne pripremam delicije jer ne stignem, ali kad dođem kući u Hrvatsku, moram pohvaliti da mama svaki dan pripremi razne veganske delicije za mene.

Budući da radiš u Austriji kao njegovateljica (i to smjene po 12 sati dnevno), koliko ti zapravo slobodno vrijeme dopušta da se hraniš raznoliko, i da pripremaš točno ono što želiš?

Nekad znam pripremiti hranu za dva dana pa tako uštedim vrijeme. Ne volim predugo vremena provoditi u kuhinji, a i hranim se na način koji i ne zahtijeva to da puno vremena provedem u kuhinji. Za ručak jedem kuhanu rižu, kašu ili ječam s povrćem, mahunarkama ili gljivama za što mi treba oko pola sata za pripremu.

Koje ti je najdraže jelo?

Uglavnom svaki mjesec imam novu “omiljenu” hranu. Ovaj mjesec je to brokula, jedem ju uz svaki obrok. Prošli mjesec je to bio humus i tako svaki mjesec nešto novo.

Smatraš li da vegani imaju preslabu ponudu jela u trgovinama i restoranima ili imate dovoljno širok izbor hrane? 

Dio ljudi su od davnina vegani, bilo je vegana prije 20 godina i prije 200 godina. Svi oni hranili su se dovoljno raznoliko. Naravno, danas živimo u dobu gdje ima veganskih varijanti različitih vrsta mesa, sira, mlijeka i drugih ne veganskih proizvoda što smatram jako dobrim jer to je ustvari pokazatelj da sve više i više ljudi razmišlja u tom smjeru. Jako mi je drago kad u trgovini vidim praznu policu nekog veganskog proizvoda. U trgovinama, rekla bih, ima dovoljan izbor hrane, ali što se tiče restorana, kod nas u Međimurju je izbor, nažalost, jako mali ili nikakav. U većim gradovima ima puno restorana sa širokim izborom veganske hrane.

Jesi li se susretala (ili se susrećeš) s predrasudama kada ljudima kažeš da si veganka?

Da. Ljudi uglavnom imaju predrasude da su vegani uvijek gladni i da jedu samo salate, što nikako nije istina. Ja rijetko i jedem salatu, jer na tanjuru uvijek imam puno povrća pa mi i ne treba. Od početka me smetalo i puno sam se opravdavala kako i zašto, ali više nemam potrebe za tim.  Ili kad kažem npr. “Bila sam na sladoledu” najprije čujem pitanje “Pa nisi ti veganka?” ali, kad kažem “Bila sam na veganskom sladoledu” uvijek će odgovor biti “A kaj uvijek moraš istaknuti da si vegan?”  

Čuješ li često rečenice ‘Stvarno ne jedeš meso?’, ‘Pa kako možeš?’ Kako reagiraš na slične komentare ljudi?

Da, ali uglavnom takva pitanja su u pozitivnom smislu od ljudi koje zanima takav način prehrane ili su jednostavno radoznali. Uvijek rado objasnim kako i zašto, ljudi su uglavnom empatična bića i svima nama je falio samo taj jedan klik u glavi da shvatimo da zapravo nema nikakve razlike između jednog psa koji će se pojesti u Kini, što je njima normalno, i jedne svinje koja će se pojesti kod nas, što je nama normalno. Razlika je samo u njihovoj kulturi, odnosno našoj.