Kakve li to brige more naša oba predsjednika, države i Vlade, da u posjetima susjednim državama promaše zastati na pozdrav zastavi?!
Ljudska neskromnost i pohlepa datiraju još iz doba kosmatog nam
pretka, “homo sapiensa”, i njegova boravka u pećini.
Otkrivši toljagu, njenu svrhu i učinkovitost, ni vepru ni
suparniku nije se dobro pisalo.
Dakle, od samih početaka ljudskoga roda do dana današnjeg
“toljaga” je ta koja vlada, diktira
smjer i sudbinu svijeta.
Možemo za “toljagu” reći da je ovakva i onakva, da je
kvrgava i zastarjela, ali kad ti nad glavom netko njome vitla
(u pravilu je to netko jači od tebe) uviđaš da je taj
netko u pravu. Pa ti reci da je u postizanju cilja toljaga
zastarjela alatka – makar je 21. stoljeće.
Godinama nam pred vratima tutnji ideologija koja ni ne pomišlja
davati, već oduzimati prava. Nadovezujući se na prethodnu
ideologiju ide i priča o malom “‘davidu’ s pet
kamenčića taksativno nabrajajući kojim će kamenčićem pogađati
‘golijata’ baš tamo gdje će ga najviše zaboljeti”.
No, priča u kojoj se ne spominje
praćka, ni kao metafora nije usporediva
s onom biblijskom pričom o Davidu i Golijatu.
Bila je to, tek, isprazna tlapnja, potajna nada o velikoj pobjedi
nad vrsnim diplomatom, jačim i spretnijim protivnikom,
prepredenim liscem – premazanim svim mastima.
Ni poziv “golijatu” da odustane od kandidature, ni
jadikovke da je Kolinda svojim “srednjakom” uvrijedila
narod, pa i samoga kardinala, nisu spriječile iznenađujuće dobar
izborni rezultat – pobjednika.
Pa, iako je 5. srpnja 2020. bio sunčan i topao dan, jezera i
rijeke se nisu izlile iz svojih korita i nije bilo poplave iliti
povodnja. No, na izborima su neki ipak doživjeli
“potop”.
Dakle, i bez poplave vodom iliti povodnja Hrvatska je poplavila
bojom – plavom bojom.
Naime, zaštitni znak stranke pobjednice izbora je plava boja –
pa, kome pravo – kome krivo.
Tko se sve u “kratkoj i prljavoj kampanji”
“uskokodakao”, tko takmace omalovažavao, postavljao
uvjete, predlagao da se ne kandidira (strah od gubitka
izbora), očarani vlastitom sjenom i važnošću na izbornoj
listi, presigurni u pobjedu – poput bumeranga im se vratilo
– “in face”.
Najutjecajnije silnice hrvatskog društva, bez kojih se ni
raspored sati u osnovnim školama ne sastavlja, i ovoga su puta
posao odradile u rukavicama (ne kirurškim, ne onima
protiv “korone”).
Silnice ni jednu političku opciju ne podržavaju javno, već mudro
šute, čekaju ishod, da bi se, jer državni
cecek je u pitanju, iz pragmatičnih razloga,
potiho, kako je i red, priklone pobjedniku.
Podgrijavajući nam lažnu nadu kako je virus
“oslabio”, a bolest
Covida-19 pod kontrolom, opušteno
smo pošli na birališta, a onda…
…a onda, kao grom iz vedra neba. Puče afera, bruka i sramota
uvaženih…, prvo “tenis”, pa časne sestre
gošće samostana…, domovi umirovljenika, bolnice, škole, dječji
vrtići, svadbena slavlja, noćni klubovi, političari, zatvori…
Nema segmenta u društvu a da mu se tlo pod nogama zaljuljalo
nije. Uistinu, podlo, opako i zločesto kako samo smrtni
neprijatelj zna činiti svome domaćinu.
Osjećaj je kao da nismo u onoj Hrvatskoj od prije parlamentarnih
izbora, nego u nekoj zabiti gdje se ljude tek uči prati ruke,
držati socijalnu distancu, nositi masku za lice, zaštitne
rukavice…
Izborni listići pravo nisu ni prebrojani, a pandemija korona
virusa i bolest Covida-19 svom žestinom haraju
Hrvatskom.
S virusom ćemo se, kažu, morati naučiti živjeti. Znanost,
politika i stožer će nam ubuduće određivati što i kako trebamo
činiti – da spasimo živu glavu.
No, u dogledno vrijeme, lijek će se ipak pronaći, pa će liječnici
virus liječiti poput “karijesa” – sasvim
ozbiljno će Z. M. Predsjednik
države.
Kad bi to bilo tako nitko sretniji od radnika osječke tvornice
paste za zube. Porasla bi proizvodnja, prodaja zubne paste
i četkica za zube, a vrijedni Slavonci bi prestali rogoborili da
ih oni u Zagrebu u investicijama, kao, zanemaruju.
Minuše izbori, zna se pobjednik, znaju dobitnici, gubitnici
također, a radost pobjede osjetila je samo najorganiziranija
stranka, dok svi ostali; stranke, strančice, platforme, pokreti,
nezavisni… – dijele dojmove; od zadovoljstva, razočarenja,
rezignacije zbog “potopa”. Izbornog.
S obzirom kako su se u kampanji vladali; očekivano, zasluženo,
realno. Kao po onoj: “Kako sam se nadala – dobro sam
se i udala!”