Krediti građanima trebali bi također pojeftiniti, i to barem iz dva razloga.
Euro postaje naša službena valuta, a u razdoblju prilagodbe morat
ćemo učiniti sve kako bismo iskoristili što više prednosti ove
velike operacije i sveli rizike na najmanju moguću mjeru.
U razdoblju prilagodbe morat ćemo učiniti sve kako bismo
iskoristili što više prednosti ove velike operacije i sveli
rizike na najmanju moguću mjeru. Krhko hrvatsko gospodarstvo,
fatalno vezano za turizam, nije davalo čvrsto jamstvo tečaja
nacionalne valute, pa je bilo koji pad kune, odnosno skok eura za
masu građana značio porast kreditnih rata ili anuiteta.
Fluktuaciju tečaja mnogi su skupo platili. O čemu se radi,
najbolje znaju oni koji su primali plaću u kunama, a uzimali
kredite u švicarskim francima, piše
24 sata.
Nema troška konverzije
S eurom je postojao isti problem, ali znatno manjih dimenzija.
Taj rizik uvođenjem eura neće biti posve otklonjen, ali će biti
smanjen na najmanju moguću mjeru jer će čvrstinu tečaja
podupirati njemačko, francusko, nizozemsko, austrijsko i druga
jaka gospodarstva na kojima leži snaga i sigurnost europske
valute.
Plaće će biti u eurima, rate kredita u eurima, obveze u eurima ,
a to znači da više neće biti ni troškova konverzije u otplati
rata kredita ili lizinga. Banke su dosad ekstenzivno koristile
raspon triju tečajeva, kupovnog, srednjeg i prodajnog, kako bi za
sebe izvukle maksimum dobiti, a koliko su to dobro radile vidi se
i po tome da su, čak i u vrijeme konverzije kredita u francima,
najčešće bile u ‘zelenom’.
Preko ljeta su prilično gulile strane turiste na promjeni eura u
kune, da bi na jesen kuna opet oslabila – u oba slučaja na korist
banaka. Euro je ljeti uvijek bio slabiji kako bi strani turisti
morali dati više eura za odgovarajući iznos kuna. Sad toga neće
biti.
Novac koji je odlazio bankama ostajat će turistima, dakle, ići će
u potrošnju bez posrednika. Krediti građanima trebali bi također
pojeftiniti, i to barem iz dva razloga. Prvo zato što neće biti
troška konverzije valute, a drugo zato što će prelaskom na euro
kreditni rejting Hrvatske porasti.
Rast investicija
Time bi i zaduživanje države trebalo pojeftiniti, a logično zvuči
i očekivanje restrukturiranja postojećeg duga: novim kreditima s
nižim kamatama moći ćemo zamijeniti stare s višima. Povećan
bonitet države, doduše, dvosjekli je mač: on smanjuje kamatu i
omogućuje lakšu nabavu jeftinog novca, ali stavlja Vladu u kušnju
lakšeg zaduživanja. Smanjeni će biti i troškovi transakcija,
povećana transparentnost cijena.
Hrvatskom gospodarstvu bit će olakšano širenje na druga tržišta,
što bi moralo dovesti do povećanja njegove konkurentnosti.
Uostalom, standardi koje ćemo morati uspostaviti kako bismo
prešli na euro sami po sebi će biti poticaj. Treba očekivati i
rast stranih investicija u Hrvatsku koja će, prema valuti, svima
postati domaće tržište. Prelazak na euro sprečava i konkurentnu
devalvaciju valuta od strane nacionalnih država.
Slovenija je, recimo, za razliku od Hrvatske godinama imala
plivajući tečaj tolara – koji je svake godine kontrolirano slabio
– pa su slovenski proizvodi postajali jeftiniji i time izvozno
konkurentniji.
U Hrvatskoj je bio obrnuti slučaj: jaka kuna bila je željeznim
sidrom vezana za euro, što je stimuliralo uvoz, a izvoz činilo
slabo isplativim. Unatoč mnogih povika na takvu tečajnu politiku,
ona nikad nije mijenjana s obrazloženjem da mnogi građani imaju
kredite u eurima pa bi ih to pogodilo. Stanje će se u tom smislu
promijeniti.
Deficit pod nadzorom
Uvođenje eura nosi sa sobom i neke manje pozitivne posljedice,
koje će uglavnom biti jednokratne. Nova valuta zahtijeva promjenu
računovodstvenih sustava, niza softvera, brojila, bankomata,
automata za naplatu parkinga… svi će morati prijeći na novu
valutu, a to će koštati. Npr. svi parkirni automati morat će
umjesto kovanih kuna prijeći na eure i cente te sl.
Bit će, ako je suditi po iskustvu zemalja koje su prije nas
usvojile euro, potrebno provesti i brojne treninge za
zaposlenike, menadžere, pa čak i potrošače. Sa svojim nacionalnim
valutama, kaže jedan stručni rad, države su mogle prilagoditi
kamatne stope kako bi potaknule ulaganja i velike kupnje.
Euro onemogućuje prilagođavanje kamatnih stopa u pojedinačnim
državama, pa takav oblik oporavka mogu zaboraviti. Kamatne stope
za eurozonu kontrolira Europska središnja banka. Zemlje s
nacionalnom valutom mogle su u slučaju kriza devalvirati svoju
valutu podešavanjem svojeg tečaja. Devalvacija je obeshrabrivala
kupnju robe u inozemstvu, što je pomagalo da se gospodarstvo
vrati tamo gdje treba biti. Kad ne postoji nacionalna valuta,
gubi se i ova metoda ekonomskog oporavka.
Ne postoji fluktuacija tečaja za pojedine zemlje eura. Države su
se prilagođavale ekonomskim šokovima i reguliranjem državne
potrošnje, kroz programe nezaposlenosti i socijalne skrbi koje su
vlade u vremenima krize izdašnije financirale. To je vraćalo
novac gospodarstvu i poticalo potrošnju, djelujući antirecesivno.
No s eurom kao valutom vlade su ograničene na to da proračunski
deficit zadrže u skladu sa zahtjevima središnje banke.
To ograničava njihovu slobodu javne potrošnje u ekonomski teškim
vremenima i njihovu učinkovitost u izvlačenju zemlje iz recesije.
Povrh toga, eurizacija pogoduje većim i snažnijim gospodarstvima.
Jasno je da će, primjerice, prodor njemačkog kapitala u Hrvatsku
biti neusporedivo snažniji nego prodor hrvatskog kapitala u
Njemačku, da se zadržimo samo na toj zemlji.
Općenito, poslovanje unutar jedne valutne zone jako dinamizira
trgovinu, protok ljudi, roba i kapitala, a ta dinamizacija po
prirodi stvari pogoduje jačima. No mogu je iskoristiti i slabiji,
ako su pametni. Slovenci su jako strahovali od eura, ali je lakše
poslovanje sa zapadom (puno jednostavnije procedure) omogućilo
izvlačenje velikih koristi iz prelaska na euro, u čemu su bili,
prema običaju, na samom vrhu bivših socijalističkih država, piše
24 sata.