Dana 8. srpnja održana je završna konferencija projekta Želim – pomoć dijelim
Ovaj hvale vrijedan projekt započeo je 08.01. 2018. godine,
a završio je dana 08.07.2020. godine. Financiran je iz Europskog
socijalnog fonda u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski
potencijali 2014. – 2020., u ukupnoj vrijednosti od 4.200.239,04
kn.
O tome smo već pisali, no ovoga puta nam je namjera
istaknuti drugu, manje istaknutu stranu projekta, a koja
korisnicima “život znači”, Istaknuti neka svjedočenja ljudi koji
su bili neposrednici dionici administrativnih zadataka, ali i
svjedoci ljudskih sudbina.
Ponovit ćemo, cilj projekta je bio zapošljavanje teže zapošljivih
žena s najviše završenim srednjoškolskim obrazovanjem, jačanje
njihovog radnog potencijala pohađanjem programa izobrazbe za
njegovateljice i gerontodomaćice te povećanje kvalitete života
krajnjih korisnika.
Projekt je vodila Dijana Novak posredstvom
Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije pa su
krajnji korisnici projekta bile osobe starije životne dobi,
osobe s invaliditetom te ostale osobe u nepovoljnom položaju
kojima je takva vrste usluge prijeko potrebna radi zadovoljavanja
osnovnih životnih potreba. Partneri na projektu bili su Centar za
socijalnu skrb Čakovec, Hrvatski zavod za zapošljavanje –
Područni ured Čakovec, Općina Orehovica i Općina Podturen.
– Zahvaljujemo im što su prihvatili partnerstvo na ovom projektu
i bodrili nas svih ovih 30 mjeseci – istaknula je uvodno
voditeljica projekta, dok je predsjednica Društva,
Miljenka Radović istaknula da su
zadovoljene potrebe većine njihovih članova za pružanjem
usluge pomoći u kući te da je usluga podignuta na vrlo visoki
nivo i pa su i po njoj smo prepoznati.
Najavila je nastavak projekta Zaželi faza II koji će omogućavati
nastavak pružanja usluge pomoći u kući onima kojima je to
najpotrebnije.Od Tine Štefan, koordinatorice projekta smo čuli
tijek provedbe projekta i statističke podatke.- Kada
govorimo o statističkim podacima, uslugu pomoći u kući za vrijeme
trajanja projekta primilo je više od 100 – tinjak korisnika, od
kojih je nešto više od 70 – ak članova DOSTI, dok su ostatak
činile osobe u nepovoljnom položaju s područja 22 jedinice
lokalne samouprave – rekla je koordinatorica na konferenciji
kojoj su, uz korisnike usluga i realizatorice projekta,
nazočili: predstavnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,
Područni ured Čakovec, Blaženka Dasović, ravnatelj Pučkog
otvorenog učilišta u Čakovcu, Mario Zamuda, voditeljica Odsjeka
za socijalnu skrb Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb
Međimurske županije, Elizabeta Najman Hižman, članovi Upravnog
odbora.
Namjera ovog prikaza je opisati iskustva korisnika kao i
zaposlenih žena od kojih smo mogli čuti koliko im ta usluga
zapravo znači. Žene su korisnicima najbolji prijatelj, rame za
plakanje, oslonac, osobe u koje imaju povjerenja, posebice za
korisnike koji žive u samačkim kućanstvima.
Iznijet ćemo svjedočenje 74- godišnje Anđele
Čapo iz Svete Marije koju su djeca, odnosno unuci
zaboravili, a pomoć joj je u kućanstvu joj je nužna .- K
meni je dolazila Katarina Pongrac iz Donjeg Vidovca, žena
kojoj su 54 godine, a što nitko ne bi rekao jer se je u
obavljanju kućanskih poslova odnosila kao djevojka u mlađim
godinama, brza, spretna, točna koja je radila po onom “kud ja
okom, ona skokom” premda je pored mene vodila skrb u sličnim
osobama i u Donjem Vidovcu. Postala mi je više od kćerki. I danas
nema dana da me ne nazove, pita kako sam, što mi treba. Nerijetko
navrati do mene, sluša moj plač, jadikovke, tješi me. Naslonim se
na njezino rame i plačem, a prije nego ode iz kuće još uzme metlu
i onako u hodu potrebno počisti. To bi za nju mogli reći i drugi
korisnici- riječi su Anđele.
Sličnim riječima svjedočili su i ostali korisnici. Tako je
biranim riječima o Antoniji Bebić iz Novog Sela Rok
govorila Višnjica Herman iz Čakovca. – Antonija je brinula o mom
invalidnom suprugu Draganu- dodala je, dok je Antonija u ime žena
uključenih u projekt kazala kako su one samo obavljale posao za
koji su se odlučile, a senzibilizaciju s korisnicima donesu
situaciju i vrijeme.
Buket cvijeća i čvrsti zagrljaj Višnjice i Antonije nikoga nije u
dvorani Scheier u Čakovcu mogao ostaviti ravnodušnim. Suze su
same potekle.
-Nadamo se da ćemo uslugu pomoći u kući zadržati na visokom nivou
kvalitativno i kvantitativno i u godinama koje nam slijede-
poruka je nositelja projekta, a dodali su kako nikakvi
novci ne mogu nadomjestiti sreću i zadovoljstvo ovih ljudi
u dvorani i onih koji nisu mogli u Čakovec.