Uočen je niz nedostataka za sigurnost same pruge i to od nedostatka vijaka koji učvršćuju prugu, neučvršćenih i odvijenih matica...
– Mi držimo da svaka ozbiljna i ugledna institucija, a poštujući normalnu proceduru komunikacije, na svaki službeni dobiveni dopis upućuje povratne informacije. Očito, Međimurci to nisu zavrijedili? – stav je načelnika Kotoribe Ljubomira Grgeca, načelnika Donjeg Kraljevca Miljenka Horvata i načelnika Male Subotice Valentina Škvorca.
Oni su bili potpisnici apela nezadovoljstva i upozorenja prema Olegu Butkoviću, ministru prometa i veza RH, Hrvatskim željeznicama – infrastruktura i Hrvatskim željeznicama – putnički promet.
Upozoravaju kako sigurnost prijevoza putnika na pruzi Čakovec – Kotoriba ostaje upitnom, konačno u pitanju su ljudski životi pa će u slučaju inertnosti odgovornih spremni i tužiti.
‘Nažalost, kako bi zaštitili građane naše lokalne samouprave, moramo vam se obratiti sa jednim ovakvim dopisom upozorenja. Kako je naše stanovništvo jako vezano za prijevoz željeznicom mi im kao lokalna samouprava moramo pomoći kako bi to i ostvarili, a i isto tako, koliko je u našoj mogućnosti im osigurati sigurnost takvog prijevoza. S obzirom da vašu nebrigu za našu željezničku prugu koja je izgrađena prije 160 godina, a zadnji put renovirana pred 36 godina kad je brzina putovanja dignuta na 100 km/h, danas je ta brzina spuštena na brzinu od 40 km/h što govori sve o vašoj brizi o njoj’, upozoravaju načelnici i nastavljaju:
‘Ali o takvoj stvari mi se ne bi niti upuštali u pismo prema vama jer na taj vaš maćehinski odnos prema Međimurju smo navikli pa probamo sami to kompenzirati sami. Ovog momenta su nam najbitniji život i zdravlje naših građana, a vaših putnika koji gravitiraju takvom prijevozu. Prvo javljanjem naših građana s terena o stanju pruge, a poslije direktnim uvidom u stanje pruge snimili smo niz fotografija s kojima i vama predočujemo trenutačno stanje na samoj željeznici’.
Načelnici su si dali truda pa su zajedno sa svojim suradnicima prošili spomenutom prugom napravili sijaset fotografija koje su podastrli mjerodavnima s osnovnom konstatacijom kako je pruga izuzetno nesigurna.
Prošavši prugom uočili su niz nedostataka za sigurnost same pruge i to od nedostatka vijaka koji učvršćuju prugu, neučvršćenih i odvijenih matica, odvijenih vijaka (neučvršćenih), nedostatku zaštitnih vibro podloška ispod vijaka polomljenih drvenih pragova kao i onih ispod ispod navoza kamena do čak pragova koji su slomljeni i truli od vremena zadnje rekonstrukcije i uopće više ne vrše svoju funkciju.
‘Vidjevši sve te nedostatke na pruzi i mi laici došli smo do zaključka da je pruga ovog momenta skoro neupotrebljiva i opasna po prijevoz, a onda i odmah opasna po život i zdravlje naših ljudi’, upozoravaju.
Stoga su u interesu svoga općinstva zatražili hitnu djelomičnu sanaciju koja bi osigurala osnovnu sigurnost pruge kod prijevoza i transporta. Od HŽ traže da osigura barem onaj standard prijevoza koji je pruga imala pred 30 godina, a s obzirom da je željeznica žila kucavica transporta Međimurja i činila je uvijek kičmu prijevoza i transporta, a u skladu sa današnjim svjetskim trendovima zaštite okoliša i integriranog prijevoza, isto tako traže da se i Međimurcima omogući takav prijevoz i transport.
‘Upozoravamo HŽ da je u našem opisu posla osnovno da zaštitimo zdravlje i živote naših građana, kao i njihovu imovinu, a ako je to ovog momenta ugroženo od strane HŽ zbog njihovog nemara spremni smo i podnijeti i sudsku prijavu za sve odgovorne za svjesno dovođenje u opasnost živote ljudi. Nadamo se da to toga neće doći i da ćete učiniti sve da ispunite svoju osnovnu svrhu, a to je da pružite sigurnu i kvalitetnu uslugu svim vašim korisnicima’, stoji na kraju apela.
S ovim uvjerenjem je završen dopis upozorenja i nezadovoljstva koji je na njihove adrese upućen 11. svibnja. Nažalost do danas nitko od prozvanih nije smatrao shodnim dati im bilo kakvu povratnu informaciju.
Obični promatrači, odnosno putnici na toj relaciji, kažu kako su već naviknuti na takvo ignoriranje kada je željeznica u pitanju. Pitaju kako će biti zanimljivo čuti na koga će biti upirani prsti kritike ako dođe do najgorega. Dovoljno je samo biti među tim putnicima na jednom putovanju čuli bi priča i pričica s njihovih svakodnevnih putovanja.
Kako vrijeme prolazi, oni na sve nedaće postaju imuni. Trgnulo bi ih kada bi se zbog takvih i sličnih priča dogdilo najgore, a ono je tu pred vratima. U ovo vrijeme svih mogućih predizbornih obećanja bar su neki političari spomenuli problem te i ostalih pruga hrvatskog sjeverozapada, a što će po već uhodanom poslije izbora biti prekriveno patinom zaborava.
Sva zvona zvone koliko je Vlada RH financijski i drugim oblicima pomogla Međimurju, vapaji se nažalost ne ističu, a niti uvažavaju jer pruga kao da i nije sastavnica Međimurja.
Nažalost, o tome u ovom mandatu nismo čuli niti riječi od međimurskih saborskih zastupnika, a Međimurje u Vladi ima svog predstavnika. Nitko od njih taj problem nije istaknuo do neke razine koja bi nečime rezultirala. Moramo ih shvatiti i razumijeti. Oni u našu metropolu ne putuju vlakom.