Po struci je električar, a u slobodno vrijeme koreograf, glumac i plesač u KUD-u Kotoriba, aktivan član udruge Međimurski samci i samice Čakovec.
62-godišnjeg Zvonimira Habuša iz Kotoribe
upoznali smo prije 3 mjeseca preko prezentacije njegovih foto
uradaka.
– Bilo je to u vrijeme najžešće korona-krize koja me je iz
zatvorenog prostora naprosto tjerala na otvoreni – priča Zvonimir
i dodaje:
– A kada si već vani, zašto ne odabrati prirodu, zbog čega ne
proći stazama djetinjstva, vratiti se svakom drvetu za kojeg
smatram da ga znam, i da znam da ima svoju priču o sebi i
nama koji smo ovamo nerijetko dolazili. Kada bi to drveće moglo
pričati, ispričalo bi nam najljepše priče naše zajedničke
mladosti. Ono i danas prkosi vremenu s godinama većim od mojih,
priroda ih je izmijenila, no oni joj prkose i žele ostati ovdje
kako bi svjedočili prolaznosti vremena, ali karakteru ondašnjih
ljudi koji su o njima brinuli drugačije od nas – priča Zvonko
slikovito i, pola u šali, a pola u zbilji, dodaje kako je ovo
spomeničko blago prirode “sretno” kada ih netko fotografira.
– Osjeća drveće to i zato se ne da i kao da nam poručuje da im se
vratimo. Ja to redovito činim. Upravo tim povratkom otkrivam moć
prirode nad ovim njenim darovima koji se koji prkose vremenu, ali
i nama – poručuje.
Okreće se Zvonimir k sebi. Kaže kako, uz sve obveze, mora naći i
imati vremena za druženje s prirodom. A kada već zađe u daleke
staze “fotićem” bilježi ono što je po njemu najvrjednije. Za
njega su to ova stara stabla jer su bogatstvo kraja kraj
“njegove” Mure.