Vandalizam nad zapuštenom željezničkom postajom Donji Mihaljevec je napravio svoje. O tom i ruglu godinama govori i vapi za pomoći općinska načelnica Svete Marije Đurđica Slamek.
Željeznička postaja Donji Mihaljevec, koja je nešto više od
dva kilometara udaljena od tog mjesta, već dugo godina je u
katastrofalnom stanju čemu su doprinijele nesavjesne glave
(vandali) koje devastiraju zgradu željezničke postaje, ali i
nezainteresiranost Hrvatskih željeznica da se dotična postaja
dovede u red.
Tako smo pisali prije sedam godina, a nažalost moramo i danas.
Pisali smo tada kako su HŽ donijele prijedlog da se zgrada sruši
te da se na njezino mjesto postavi nadstrešnica. Tada su
reagirali općinski čelnici Svete Marije i spriječili provođenje
tako drastične odluke. Međutim, od toga se vremena nije ništa
promijenilo. Svi koji su bili na vlasti u Općini Sveta Marija (D.
Mihaljevec je pripadajuće naselje te Općine) tražili su načine na
koji bi se zaustavilo daljnje propadanje i vizure kako bi
ubuduće prostor željezničke postaje trebao izgledati. Postojala
je čak i ideja da se pretvori u “kulturni spomenik” jer je dio
najstarijeg željezničkog prometnog sustava u Hrvatskoj. Zgrada
tako danas predstavlja opasnost za putnike (najviše učenike
srednjoškolce), posebice kada pada kiša ili snijeg jer se moraju
negdje skloniti.
U ono vrijeme je, kao i danas, načelnica Općine Sveta Marija bila
Đurđica Slamek kada je rekla: “Svjesna sam ovog
problema koji se vuče već godinama i rješavanje pitanja
željezničke postaje intenzivirali smo ovih dana pa se nadam da će
se to u skorije vrijeme riješiti. Moram istaknuti da Općina
Sveta Marija to ne može riješiti sama, a kako Hrvatske željeznice
ne pokazuju interes, u cijelu priču moramo uključiti Međimursku
županiju i još neke institucije” – rekla je tada.
Kakva je situacija sedam godina poslije?
– Željeznička stanica u Donjem Mihaljevcu je problem koji se vuče
godinama i ja sam poduzela sve korake koji su u mojoj moći da se
ona dovede u uporabno stanje. Prvo sam pokušala da Hrvatske
željeznice saniraju objekt, ali one za to ne pokazuju nikakav
interes. Dapače, one hoće srušiti zgradu željezničke postaje i
postaviti nadstrešnicu koja, po mojoj procjeni, ne bi bila od
nikakve koristi jer ne bi štitila od vjetra i snijega pošto je
željeznička stanica okrenuta na sjever i na otvorenom je
prostoru. Predlagala sam da se postavi kontejner koji bi daleko
bolje štitio putnike, ali HŽ taj prijedlog nisu prihvatile- kaže
danas Slamek i nastavlja:
– Postoji i problem vlasništva. Naime, zemljište je u vlasništvu
RH i iako je Ministarstvo državne imovine već nekoliko godina
obećavalo da će JLS besplatno dobiti zemljišta u njihovom
vlasništvu koja su u građevinskoj zoni ni to nisu riješili iako
smo mi kao Općina u nekoliko navrata tražili da nam se
takva zemljišta besplatno dodijele. Stoga sam dala zadatak
komunalnom redaru da od Ministarstva državne imovine traži
naknadu za održavanje zelenih površina koje su u vlasništvu RH.
No, ako je tu problem možete tek zamisliti kakav je problem
dobiti zemljište van građevinskog područja, a pitanje vlasništva
je ključno za realizaciju bilo kakvog projekta što je u biti i
osnovni razlog što se nisu mogle poduzeti daljnje radnje u
rješavanju problema željezničke stanice. Naime, moja je želja
bila, i još uvijek jest, da se zgrada željezničke stanice
rekonstruira te da djelomično ima prvobitnu funkciju, a da se
djelomično stavi u funkciju turizma ili da se da na raspolaganje
ustanovi Međimurska priroda te da ju koriste rendžeri. No,
uz maksimalne napore, a uz već navedene razloge nismo u tome
uspjeli – zaključila je načelnica Slamek.
Da ne povjerujte kako takva rugla, pogotovo u lijepom Međimurju,
postoje u 21. stoljeću!?
Nedavno smo imali prigode među žiteljima Donjeg Mihaljevca čuti,
a govoreći o toj temi, prozivke na račun onih koji nas zastupaju
na razini državnih institucija, aludirajući na saborske
zastupnike, a moglo se čuti kako je i jedan član Vlade RH od toga
rugla udaljen kojih 10-tak kilometara. Doduše, on do svoje
životne sredine ne putuje vlakom pa je i bolje da to
i ne vidi.
Ovo je prilog dopisu općinskih načelnika Male Subotice, Donjeg
Kraljevca i Kotoribe koji su prije mjesec dana HŽ-e, i sve
prateće službe vezane uz održavanje pruga, upozorili na
katastrofalno stanje pruge na relaciji Kotoriba – Čakovec na što
ni od koga nema reakcije.
Što mislite, kako se osjećaju ljudi koji uz ovo žive? Građani su
nekog reda koji nema imena. Ignorirani su i odbačeni od onih koji
bi trebali biti u službi naroda.
Opet smo pred popisom predizbornih obećanja. Neke političke
opcije čak u svojim listama prioritetnima spominju i pruge,
njihovu modernizaciju. I ako to u vrijeme mandata neke nove vlade
i dočekamo, u šali ćemo dodati kako će radilište na ovoj dionici
imati zgradu koju će radnici koristiti za fiziološke
potrebe, kao što to čine putnici danas.
Kada spominjemo skore izbore, reći ćemo kako je načelnica Slamek
je na listi Restart koalicije. Voljeli bi kada bi joj se pružila
prigoda jednoga dana progovori i za saborskom govornicom upravo o
toj temi. Poznajući je, sigurno hoće, a primarno će joj
zasigurno biti ovo ruglo.
Do toga je daleki put pa ćemo ovaj napis zaključiti s porukom, da
ćemo ruglo i dalje pratiti riječju i fotografijom. Ako će se
ovdje nešto događati bit ćemo opet ovdje, a u protivnom
samo poruka kako ćemo ovamo za nekih pet, šest pa čak i sedam
godina. Vlakovi će i dalje prolaziti, putnici će ostati do kraja
imuni, a pomoći ni od kuda. Možda će jednoga dana jedan od tih
učenika putnika steći znanje, smoći snage da rješavanjem ovog
problema uđe u povjesnicu Međimurja, odnosno HŽ-a.