Kantor je zauvijek dobio svoje mjesto u središtu svoje Svete Marije
Bistu na mramornom postolju su otkrile “njegove” živuće zborske
pjevačice Anđela Barić, Emilija Buković i Marija
Novak, a blagoslovio ju je mjesni župnik vlč. Pavao
Markač. Prigodni govori općinske načelnice Đurđice
Slamek i međimurskog župana Matije
Posavca.
Nedjeljno rano popodne 14. lipnja ući će u povjesnicu Svete
Marije. Pred silnim mnoštvom iz svjetovnog i vjerskog života pred
obnovljenom općinskom zgradom održana je svečanost otkrivanja
brončane biste Ivanu Mustaču-Kantoru, etnomuzikologu, glazbenom
pedagogu i stvaratelju, sakupljaču pučkih napjeva, zborovođi i
kantoru. Jednom riječju koji je bio u glazbi sve što se je moglo
biti ostavivši tako duboki trag na ovim sjeverozapadni
prostorima i šire. Tom činu su nazočili brojni žitelji Svete
Marije i susjednog Donjeg Mihaljevca. Ovamo je došao međimurski
župan Matija Posavec, saborska zastupnica Bernarda
Topolko, zamjenik općinskog načelnika Strahoninec
Josip Šipek, ravnatelj OŠ Sveta Marija
Damir Bendelja, župnici Pavao Markač
i Leonard Šardi.
Tu je bila brojna obitelj Ivana Mustača iz Zagreba i drugi
dužnosnici s lokalne sredine, a bili su tu u narodnim nošnjama i
članovi mjesnog KUD-a koje nosi Mustačevo ime.
Svečanost su pjesmom otvorili pjevači Mješovitog crkvenog zbora
“Sveta Cecilija” župe Sveta Marija pod ravnanjem Dominika
Kanižaja.
Upečatljiv govor o liku i djelu Ivana
Mustača-Kantora održala je općinska načelnica
Đurđica Slamek istaknuvši kako je ovo okupljanje
obol proslavi 120-te obljetnice rođenja Ivana
Mustača-Kantora.
– Došao je dan da odamo počast jednom velikom sinu Svete Marije
jednim trajnim obilježjem, postavljanjem biste Ivanu
Mustaču-Kantoru- istaknula je i dodala kako je Ivan rođen 23.
lipnja 1900. godine u obitelji prosječno imućnih mještana
Šimuna i Ane koji su ga skrbno odgajali “v
strahu Božjemu” i ljubavi prema bližnjemu. Rekla je kako je ostao
zapamćen kao najmlađi, ali i jedan od najmlađih, najdarovitijih i
najuspješnijih učenika Orguljaške škole “Karla Bervara” u Celju u
kojoj su svoje znanje stekli drugi poznati kantori, štrigovski
Franjo Rodik, kotoripski Vinko Balog i najpopularniji ,
dekanovski Florijan Andrašec. Kada je dolazio u Svetu Mariju
počeo je okupljati mlade u ovdašnjoj župi ubrzo stvorivši
Mješoviti crkveni zbor “Sveta Cecilja” koji se jednako tako brzo
pročuo nadaleko i bio jedan od ponajboljih zborova u Međimurju od
1920. godine do početka II. Svjetskog rata. Usporedo Mustač
je surađivao s poznatim folkloristima i etnomuzikolozima,
među njima u prvom redu Vinkom Žgancem.
Slamekova je istaknula kako su njegove stvorene skladbe i
skupljeni materijali jednostavno nestali.Imao je obitelj koja je,
uz posao glazbenika, zaokupljala. Živio je u selu od seljačkog
posla brinući se o obitelji. Iz prvog braka je imao petero, a i
iz drugog još dvoje. Radio je kao seoski poštar, vodio pjevački
zbor Seljačke sloge, koji je u međuvremenu osnovan, dvije limene
glazbe te tamburaški i komorni gudački sastav….- Svojim je
djelom i životom ostavio neizbrisiv trag u međimurskoj kulturi i
sveukupnoj folklornoj baštini- istaknula je na kraju načelnica i
rekla kako mu se od 1. ožujka 1968. godine, kada je umro, izgubio
trag i da je trebalo mnogo vremena i truda da, tek u novije
vrijeme, bude izvučen iz zaborava, a bista koja će biti otkrivena
jedna je mala hvala hvala za sve učinjeno.- Bit će podsjetnik na
velikog čovjeka koji više nikada ne smije pasti u zaborav-
poručila je.
Bistu na mramornom postolju su otkrile negdašnje članice
Mješovitog crkvenog pjevačkog zbora “Sveta Cecilija”, Anđela
Barić, Emilija Buković i Marija Novak, a blagoslovio ju je vlč,
Pavao Markač nakon toplog i nadasve nadahnutog govora pa je župan
Posavec, koji je poslije njega imao riječ, rekao da je poslije
vlč. Markača jako teško govoriti. Posavec je, manirom vrsnog
povjesničara, istaknuo kako je Sveta Marija nije jedno od
najvećih mjesta u Hrvatskoj i Međimurju, ali je najveća jer ima
puno stvari koje malo tko drugi ima, bar tri. Ima jednu od
najljepših hrvatskih baroknih crkvi iz 1.782. godine, ima
Svetomarsku čipku kulturni identitet Međimurja, Hrvatske i šire
jer se mali broj u svijetu bavi čipkarstvom i ima Ivana
Mustača-Kantora koji ima neizbrisiv trag za međimursku povijest.
– Jer dr. Vinko Žganec, Florijan Andrašec i Ivan Mustač su ljudi
koji su se bavili kulturom i zaslužni su za procese koji su se
ovdje događali, pogotovo jer je Međimurje jako dugo bilo pod
Mađarskom, a narodno blago ovoga kraja je samo jedan od argumenta
koji ide u prilog da je ono bilo hrvatsko- rekao je
poručivši:-Volite i poštujte svoje!
U sklopu svečanosti je najstariji Ivanov unuk, Ljudevit Vadjon
predao načelnici Slamek sliku sv. Cecilije,koja je
resila Mustačev dom, kazavši neka ona ima svoje mjesto u nekoj
budućoj Kantorevoj zbirci.
Poseban obol slavlju je izvedbom triju Kantorovih pjesama dala
Ljubica Mihalac iz Donjeg Mihaljevca, a nastupili su i pjevači iz
uvoda svečanosti.
Program svečanosti je vodila Suzana Blagus, članica KUD “Ivan
Mustač-Kantor.
Po službenom programu okupljeni su se počastili velikom
rođendanskom tortom. Nju je posebno u slast pojela Mustačeva
praunuka Laura Vadjon, kojoj je toga dana bio 49-ti rođendan. Ona
je bila ta koja je kao ravnateljica vodila Hrvatski barokni
ansambl koji je potom u ovdašnjoj župnoj crkvi, nakon sv. mise za
Ivana Mustača, održao impresivni koncert. Za rođendan i nastup
nagrađena je velikom buketom cvijeća koji joj je u ime Općine
Sveta Marija predala načelnica Đurđica Slamek,
dok je njezin zamjenik Ivica Kočiš svakog člana
ansambla darovao crvenom ružom.