Ravnopravnost: glas akademika i šljakera na baušteli jednakovrijedan je na izborima!
Da ne bi ove pandemije korona virusom i nadolazećih
parlamentarnih izbora ne bismo doznali da smo važan element
etabliranim političarima. A tek onima koji takvima misle postati.
Nije loše, nije loše – biti drag i mio, ma i političaru bio. Još
ako je taj netko do jučer bio jedan od nas… to ima posebnu
težinu.
Svrnemo li pogled preko velike bare, u njihovo dvorište, na
njihovo vodstvo, na njihove ulice…
Ma, da bi riječ rekli – za naše uvažene… još da osnuju
ministarstvo sreće našoj sreći ne bi bilo kraja. Zapravo, fora je
biti sretan. Na zapadnom Balkanu. U predivnoj (korona
free) zemlji – zadovoljnih ljudi.
Toliko o sreći i zadovoljstvu biračkog tijela.
***
Permanentno kršenje Ustava Republike Hrvatske je nedopustivo. No,
loše je kad to čine službene vlasti. Jer, njihovo je poštivati
Ustav i zakone Republike Hrvatske, a ne ih kršiti.
Božićni Ustav (22.12.1990.), članak
5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u
suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i
zakonom.”
Dalje kaže:
“Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati
pravni poredak Republike Hrvatske.”
Nepoštivanje Ustava, grba, zastave i Ustavnog suda je
omalovažavanje pravnog poretka države i tisuća palih za Hrvatsku
dok se dvojnost službenoga grba i službene zastave godinama
prakticira. I tolerira.
I nikom ništa!
***
No, kad se problemi ne rješavaju ili ih se ne želi
riješiti – osnovat će se povjerenstvo. Kao, ono će riješiti
problem umjesto vladajućih.
A ne može. I neće.
***
Zašto vladajući često iznjedre zakone koji, čim krenu u primjenu
– moraju na doradu?
***
Ako se rađamo jednaki, ako smo Božja djeca, zašto pred zakonom
nismo i svi jednaki? Iako se kunemo u kršćanski moral i
katoličanstvo neki su ipak jednakiji od drugih.
Zašto sudovi (ne svi) ne procesuiraju i ne sankcioniraju
kršitelje Ustava Republike Hrvatske?
Zašto?
***
Čemu tradicionalno dodvoravanje crkvi – ne samo zbog rada
trgovina nedjeljom – kad vlast može i mora zakonom urediti da –
uz redovitu kontrolu tržišne
inspekcije: radnicima, djelatnicima i
zaposlenicima prekovremeni se rad mora platiti –
osobito rad nedjeljom i praznikom – od
50% do 100%
više nego u redovno radno vrijeme.
Pa, tko voli nek’ izvoli!
Stvar je jednostavna k’o sindikalni “prvosvibanjski
grah.” Potrebna je politička volja vladajućih da se stvari
dovedu u red, a ne manipulirati već ionako iznurenim
radnicima.
Sve se može kad se hoće.
Naravno, kome je do rada i reda. U
državi.
Da se na razini države tako poslože stvari izbila bi se
“zvečka” iz ruku onima koji preko leđa
radnika ostvaruju profit i ekstraprofit.
Zašto tako ne učine?
Zašto?
Tad bi se točno znalo kako i koliko koji poslodavac
svojim radnicima plaća prekovremeni rad i tko sve nedjeljom želi
na misna slavlja, a tko želi raditi.
I zaraditi!