Finiš je utrke za mjesta na saborskim listama i uzbuđenje raste
iz sata u sat. Po običaju vlada neviđena gužva u šesnaestercu, a
ništa manje tipično nije ni to da se do posljednjeg trenutka
treba strepiti hoće li ti ga zabiti njihovi ili naši. Iako su HDZ
i SDP objavili nositelje, za lokalnu politiku mnogo su važnija
mjesta niže na ljestvici, ali još uvijek ulazna. Padaju obećanja
i sklapaju se, ali i razvrgavaju različiti politički brakovi, a
sve to neizostavno ostavlja traga i na brojne teme koje nisu
izravno povezane sa samim izborima.
Ne čudi, zato, što smo jučer svjedočili odgodi sjednice
Županijske skupštine sazvane za danas. Predsjednik Županijske
skupštine Mladen Novak i međimurski župan
Matija Posavec novinarima su
potvrdili suglasnost o tome da ne dopuste pretvaranje skupštinske
govornice u predizbornu s koje bi se, bez ikakve dvojbe,
nabacivalo blatom na političke suparnike i konkurente neovisno o
temi rasprave. Reći će čovjek posve opravdano, ali to gradivo
ionako spada u školu za pačiće male. Jer kod nas, gotovo u
pravilu, izborna i prljava kampanja završe u istoj rečenici i
više su pravilo nego iznimka.
Što se, onda, zapravo desilo? Po svemu sudeći, baš kao što smo
predviđali pišući zadnji put o ovoj temi, Davor
Bernardić odlučio je presjeći gordijski čvor koji su
zapetljali međimurski SDP-ovci. Bernardić smatra Posavca ključnom
prevagom u dobivanju glasova koji bi mu u Trećoj izbornoj
jedinici mogli donijeti mandat, a možda i dva više. Zato su tako
naglo izblijedili “šumovi u komunikaciji” i “sitna neslaganja”
kako je bitne razlike u stavovima oko stanja u bolnici i
kratkoročnog zaduživanja županije nazvao Mladen Novak. Vidjet
ćemo hoće li ga ta benevolentnost pogurati na listu i na kojem
mjestu bi mogao završiti, s obzirom da se ulazna pozicija
gradonačelnika Kovača uzima kao sigurna stvar.
Novaku bi u tome mogla pomoći činjenica što je ovaj kopernikanski
obrat izveo na račun međimurskog HDZ-a.
Prisjetimo li se posljednje sjednice Županijske skupštine i
žustre rasprave koja se vodila o stanju u bolnici, u zraku se
tada moglo osjetiti kako HDZ-ovi vijećnici računaju na glasanje o
predloženim zaključcima uvjereni da će dobiti potrebnu većinu.
Raspoloženje je naglo splasnulo pri kraju rasprave kada je Novak
odgodio cijelu priču do sljedeće sjednice kako bi se dalo vremena
za rješavanje “nesuglasica” u bolnici. Ta odgoda i očito
zaobilaženje ranijeg dogovora toliko je razljutilo HDZ-ovog
vijećnika Kozjaka, pokretača cijele priče, da
smo sa skupštinske govornice mogli čuti i neke riječi koje ne
priliče finom čovjeku kakav je inače. Unatoč tome u nastavku
sjednice odluka o kratkoročnom zaduživanju županije zajednički je
srušena glasovima SDP-a i HDZ-a.
Nastavak priče uslijedio je proteklih dana. Međimurski politički
kuloari, uoči najavljene reprize sjednice, brujali su o
intenzivnim telefonskim pozivima na relaciji HDZ-SDP, što je na
jučerašnjoj konferenciji za novinare izrijekom potvrdio i sam
Novak. Dogovor o još jednom zajedničkom rušenju Posavčevih
prijedloga je, očito, izostao i sjednica je ponovno odgođena. HDZ
se, poput prevarene mlade, oglasio ljutitim priopćenjem s
tvrdnjom da je župan izgubio većinu u Skupštini, jer je njegova
koalicija s HNS-om i SDP-om pukla, iako im je upravo Novak s
konferencije za novinare poslao poruku da koalicije s HDZ-om što
se SDP-a tiče nije bilo, niti će je ikada biti. Teško je
procijeniti da li je Novak sve ovo odigrao s planom ili bez
njega, ali zasada s HDZ-om ima dobivene tri od tri.
Zbog toga je teško razumjeti radi čega se međimurski HDZ odlučio
sve svoje teško oružje i prije službenog početka kampanje uperiti
na župana Posavca? Dosad, naime, iz njihovih redova gotovo da
ništa nismo čuli o SDP-u s kojim se bore prsa o prsa za titulu
relativnog pobjednika izbora, a kamoli o drugim konkurentima.
Činjenica je da Posavec ima Bernardićevu ponudu koja bi mu
omogućila da interese Međimurja promovira i zastupa nacionalno,
što mu je važan cilj, ali župan, koji će u svakom slučaju na
izbore kao nezavisni, je ozbiljno razmišljao i o samostalnom
izlasku, uz podršku nekih manjih stranaka, te postepenim
osvajanjem Sjevera doći i do jačeg nacionalnog utjecaja.
Čovjek bi očekivao da će u takvoj situaciji HDZ pričekati konačnu
odluku međimurskog župana, ali to im očito nije u krvi, pa su ga
serijom napada praktički stavili pred gotov čin. Pokaže li se, u
konačnici, da njegovi mandati mogu biti jezičac na vagi
parlamentarnih izbora takvu strategiju neće biti lako opravdati.