Njegov iznenadni i prerani odlazak ogroman je gubitak za obitelj, kao i sve one koji su ga poznavali kao velikog pozitivca, optimista i čovjeka koji je osmijehom rješavao svaki problem
Danas je, u 48. godini života, prestalo kucati veliko ljudsko i
sportsko srce Roberta Jambora.
Ova je tragična vijest potresla cjelokupnu međimursku sportsku
obitelj koja ga pamti kao vrsnog košarkaša, aktivnog i u vrijeme
kada je čakovečka košarka imala prvoligaša. Jamborovog doprinosa
danas se biranim riječima prisjetio tadašnji predsjednik kluba
Velimir Pleša, generalni konzul hrvatskog
veleposlanstva u Subotici.
-Danas (kako to obično je, kad netko umre) postajem i svjestan i
siguran da je upravo Robi bio onaj dobri duh kluba, spreman
uvijek za sve i za svakoga učiniti sve. Svojom dobrotom i svojim
optimizmom.
Dobro dečko odrastao je i ostao dobar čovjek. Širok, skroman… to
je danas jedna osobina koja nije popularna. Nikad se nije gurao,
bio je sa strane, veliki dobri čovjek, koga su ljudi obožavali.
Bio je i ostao čovjek koji je stvarao život, radost i energiju.
Nevjerojatno kako ni u najtežim trenucima, on nije gubio dar
duhovitog čovjeka. Robijev osmijeh trebalo je prepisivati kao
antidepresiv, njegovu ljubav prema sportu i životu kao terapiju,
zapisao je, između ostalog, u objavi na svom FB profilu Pleša.
Ljubav prema sportu naslijedio je i Robijev sin
Karlo, nekadašnji stolnotenisač, a danas trener
STK Zasadbreg. Jambor je bio strastveni ljubitelj raznih sportova
i vatreni navijač Liverpoola, pa kad se na Anfieldu ove godine
bude orila “You’ll never walk alone” na proslavi titule ti će nas
stihovi podsjetiti na njega.
Najveći dio svog radnog vijeka Robert Jambor je proveo u
čakovečkoj Elektri, ali je, kao čovjek neiscrpne energije, stizao
u svemu biti desna ruka supruzi Karmen u Plesnom
studiju Vivona. Njegov iznenadni i prerani odlazak ogroman je
gubitak za obitelj koja mu je uvijek bila na prvom mjestu, kao i
sve one koji su ga poznavali kao velikog pozitivca, optimista i
čovjeka koji je osmijehom rješavao svaki problem.