Naknadna ugradnja plinske instalacije u pravilu traje najviše dva dana, izvodi se kod ovlaštenog servisera, a cijena ugradnje za najčešće motore sa 3 i 4 cilindra kreće se oko 6000 kuna
Zahvaljujući računici koja jasno pokazuje da nakon relativno
brzog povrata početne investicije vožnja uz korištenje mješavine
ukapljenog propana i butana postaje upola jeftinija u odnosu na
pogon benzinom, mnogi se vlasnici vozila opredjeljuju za naknadnu
ugradnju plinske instalacije. Postupak se pritom obavezno provodi
u ovlaštenom servisu (bez računa nije moguća registracija), a
traje najviše dva dana.
Iz spremnika plina, obično smještenog straga, u isparivač, koji
se nalazi u motornom prostoru, plin dolazi bakrenim cijevima koje
je potrebno provesti i pričvrstiti na podnicu vozila. Istim
cijevima spaja se i ventil za točenje plina koji se također
nalazi na vanjskom, za to najpogodnijem dijelu vozila – ako ima
mjesta pored otvora spremnika benzina ili u braniku vozila (ispod
ili sa strane).
Isparivač je uređaj u kojem plin iz tekućeg prelazi u
plinovito stanje. Kako se propan-butan kada ekspandira hladi
na -30 °C treba ga zagrijati prije ulaska u motor. Za to služi
rashladna tekućina motora (antifriz), koja u ovom slučaju ne
služi za rashlađivanje nego grijanje. Glavni element isparivača
su gumene membrane, koje se koriste da bi se rashladna tekućina
odvojila od plina u isparivaču. Posebnim crijevom plin, sada u
plinovitom stanju, nakon isparivača prolazi kroz tlačni regulator
u kojem se tlak prilagođava na vrijednost potrebnu za stvaranje
smjese pogodne za rad motora i dolazi u usisnu granu rasplinjača.
Moderni sustavi pritom nude sekvencijalno ubrizgavanje plina za
svaki cilindar zasebno, pri čemu koriste podatke kontrole
jedinice benzinskog motora. Na temelju podatka o količini benzina
koja bi trebala biti ubrizgana u cilindre, sustav proračunava
ekvivalent energije, odnosno količinu plina kako bi se
kompenzirala oktanska razlika između goriva. Prednosti ovakvog
pristupa su višestruke. Plinski uređaj više ne mora imati
kompletnu zasebnu elektroniku već se nadovezuje na postojeću
kontrolnu jedinicu u automobilu. Ugradnja je jednostavnija, samo
podešavanje uređaja uvelike olakšano, a ubrizgavanje plina
točnije i preciznije što rezultira manjom potrošnjom, većom
snagom i boljim performansama prilikom pogona na plin.
Važni dijelovi instalacije su i plinski ventil koji prekida dovod
plina iz spremnika plina u isparivač plina i regulator tlaka kad
motor ne radi, odnosno kada se plin ne upotrebljava kao pogonsko
gorivo za rad motora te ventil tekućeg goriva koji za vrijeme dok
se motor opskrbljuje plinom kao pogonskim gorivom zatvara dotok
benzina u uređaj za opskrbljivanje motora gorivom.
Kako piše portal jutarnji.hr/autoklub, cijena ugradnje danas
je mnogo prihvatljivija u odnosu na razdoblje prije desetak
godina, pa se vozaču ulaganje ranije i isplati. Primjerice, uz
direktno ubrizgavanje za automobile s tri ili četiri cilindra za
sustav renomiranog talijanskog proizvođača Landi Renzo ugradnja
plinske instalacije stoji 6000 kuna (6400 kuna uz spremnik na
mjestu rezervnog kotača). Nakon ugradnje slijedi provjera
ispravnosti, ali i prvi i jedini eko-test.
U roku od 15 dana nakon ugradnje u jednoj od stanica za tehnički
pregled potrebno je obaviti atest plinske instalacije, a
cijena ispitivanja za M1 vozila iznosi 932 kn. Za ugradnju
plinske instalacije u vozilo treba se obratiti ovlaštenoj
servisnoj radionici čiji se popis može naći na www.auto-plin.com.hr. Procedura ispitivanja u
stanici za tehnički pregled je krajnje pojednostavljena i
automatizirana te od vlasnika ne zahtijeva ništa drugo nego da
vozilo doveze u stanicu za tehnički pregled.
U roku od 15 dana nakon ugradnje instalacije u vozilo potrebno je
prijaviti ispitivanje, a nakon što se dobije pozitivna potvrda
promjenu treba unijeti u prometnu dozvolu. Na samom ispitivanju
se provjerava jesu li na vozilu ugrađene odobrene komponente
(svaka na sebi ima upisan homologacijski broj) i jesu li na
vozilu svi dijelovi ispravno postavljeni i pričvršćeni te
prema potrebi zaštićeni. Provjerava se i nepropusnost plinske
instalacije uređajem za detekciju prisutnosti plina, tzv.
njuškalom, kao i to jesu li poduzete sve mjere prozračivanja
mjesta gdje je ugrađen spremnik plina. Provjerava se i je li
dodatna električna instalacija izvedena sukladno uputama
proizvođača, kao i ispravnost rada motora i instalacije kada je
motor pogonjen plinom kao pogonskim gorivom.
Zatim je potrebno provesti i eko-test, kojim se provjerava je li
došlo do pogoršanja ekoloških značajki vozila, što se može
dogoditi ako plinska instalacija nije dobro podešena. To je,
inače, jedini put da se na autu opremljenom plinskom
instalacijom treba raditi eko-test jer su takva vozila inače
oslobođena eko-testa.
Cijena atesta tijekom kojega se ispituju pojedine komponente
plinske instalacije i cjelokupan rada vozila s pogonom na plin za
vozila najveće dopuštene mase do 3500 kg, u što spada većina
vozila M1 kategorije – osobna vozila i N1 – teretna vozila,
iznosi 932 kn. Provjera ispravnosti plinske instalacije uključuje
i eko-test, što je u ovom slučaju jednokratni trošak jer su
vozila na plin nakon toga oslobođena pri svakom sljedećem
tehničkom pregledu
Ukratko
Trenutačno se u Hrvatskoj oko 60.000 ljudi vozi na plin, znatno
više nego što je bio slučaj prije desetakgodina. Moderni sustavi
koriste podatke kontrolne jedinice benzinskog motora pa više ne
treba imati kompletnu zasebnu elektroniku. Ugradi li se
toroidalni spremnik na mjesto rezervnog kotača jedina vidljiva
razlika je prekidač za uključivanje pogona na plin koji se
smješta na prednju armaturu.
Cijena ugradnje ipak najviše ovisi o renomeu proizvođača
komponenti plinske instalacije te snazi i broju cilindara motora,
a kreće se od 6000 (3, 4 cilindra) do 12.000 kuna (8 cilindara).
Provjera ispravnosti plinske instalacije uključuje i eko-test,
što je u ovom slučaju jednokratni trošak jer su vozila na plin
nakon toga oslobođena pri svakom sljedećem tehničkom pregledu.
