Danas je mjesec dana kako u Međimurju nema novooboljelih od koronavirusa. Vi ste, svaki ponaosob, najzaslužniji za ove rezultate kojima se možemo ponositi i kojima su, prije svega, sačuvani ljudski životi
Od petka smo i korona free zona te smo proteklih tjedan dana bili
jedina županija koja je u tom periodu imala takav status.
Naposlijetku, s brojem od samo 8 inficiranih na začelju smo
ljestvice oboljelih u Hrvatskoj, a kod nas, srećom, nije
zabilježen nijedan smrtni slučaj.
Zbog svega toga za svojom tipkovnicom plješćem svakome od Vas,
jer nažalost nemam neki veliki megafon preko kojeg biste čuli taj
pljesak koji Vam iskreno i od srca upućujem. Bravo Međimurci! Vi
ste, svaki ponaosob, najzaslužniji za ove rezultate kojima se
možemo ponositi i kojima su, prije svega, sačuvani ljudski
životi. Kao i uvijek kad treba, u svakoj kriznoj situaciji pa
tako i ovoj, bez puno busanja u prsa još jednom smo pokazali
svoju odgovornost i discipliniranost, a to je po običaju donijelo
rezultate koji nas izdvajaju od ostalih. Uzmemo li u obzir, kao
što je nedavno istakao i župan Posavec, da smo najgušće naseljeni
dio Hrvatske koji izravno graniči s dvije države uz veliki
svakodnevni tranzit, tada ovakav rezultat, graniči i s malim
čudom.
Svoj dio pljeska zavrijedio je i Županijski stožer, čije su
procjene bile točne i pravovremene. Posebno se to odnosi na mjere
kojima je spriječen prodor virusa u zdravstvene ustanove, a zatim
i u domove za starije i nemoćne. Ne čudi zato što je posljednjih
dana župan Posavec u više navrata istakao ulogu koju je u cijelom
procesu odigrala naša epidemiološka služba, unatoč tome što su se
mogli čuti i glasovi koji su propitivali njihovo znanje i
iskustvo. Dr. Marina
Payerl–Pal, Višnja
Smilović, Tanja
Potočnik–Hunjadi i njihovi
suradnici svoj su posao odradili krajnje profesionalno i stručno.
Jednako kao i sve ostale službe uključene u ove aktivnosti.
Naravno da smo od njih to i očekivali, baš kao i od ostatka
stožera. Zato što im je to, u konačnici, posao i zadaća. Međutim,
kada se takav posao odradi dobro najmanje što možemo učiniti je
čestitati i zahvaliti svima koji su tome pridonijeli.
Vremena za pljeskanje i tapšanje po ramenu, međutim, nema mnogo.
Oprez i dalje mora stanovati među nama, jer sve dobro može se
srušiti u trenu. Bez obzira smatrali ga izmišljotinom ili urotom,
virus je i dalje tu. Vreba i neće samo tako nestati. Potvrđuje to
nedavna situacija s Brača, kao i širenje infekcije u nekoliko
županija zbog samo jednog avionskog leta. Već sutra to se može
desiti i nama. Čuvajmo, zato, i dalje sebe i druge!
Svima nam je dosta pravila, ograničenja i zabrana, ali poštivanje
elementarnih naputaka o socijalnoj distanci treba postati dio
kolektivne svijesti. Zato što u ovom trenutku nitko ne može
precizno odrediti koliko će trajati život s virusom. S druge
strane, popuštanje mjera i otvaranje gotovo svih segmenata života
je više nego nužno, ne samo zbog psihološkog, nego ponajprije
gospodarskog segmenta. U svemu tome teško je pronaći mjeru koja
će pomiriti naša očekivanja s realnom opasnošću koja nam prijeti.
Posebno sada dok sve više ljudi misli da koronavirus i nije takav
bauk kakvim je prikazan. Ova je kriza bila prilika da naučimo
biti tolerantniji, solidarniji, jednom riječju bolji jedni
drugima. Nisam baš uvjeren da smo postali takvi i nadam se da će
me vrijeme demantirati. Jer ako nastavimo po starom, negdje iza
ugla naići će neka nova pandemija kojoj se na kraju možda nećemo
rugati u lice kao ovoj koja polako jenjava.
Kad već spominjem solidarnost, uskoro ćemo vidjeti na kakav odnos
države možemo ubuduće računati. Iako se Međimurje već odavno
naviklo oslanjati uglavnom na vlastitu pamet, znanje i
sposobnost, pokretanje gospodarskog zamašnjaka ovog će puta
iziskivati ogromna sredstva. Svaku kunu uloženu u naš kraj mi smo
proteklih godina višestruko opravdali, pa bi ubuduće poticanje
uspješnih trebalo biti glavni kriterij pri raspodjeli
proračunskog novca. Tada za nas ne bi bilo brige. Ne treba biti
ekonomski nobelovac da bismo znali kako nam predstoji teška borba
za svako radno mjesto. Za egzistenciju. Vlastitu, naših
najbližih, naše zajednice. Zato su odluke koje ćemo uskoro
donositi mnogo teže i ozbiljnije nego inače. Slijedi nam vrijeme
u kojem će se puno obećavati. Na nama je prepoznati one koji će
obećano i ispuniti. One koji će svaki naš uspjeh znati iskreno i
bez fige v žepu vrednovati barem s: Bravo Međimurci!