Rukovanje odlazi iz javne uporabe na neodređeno vrijeme. Pandemija koronavirusa donijela je promjene u pravilima ponašanja. Morat će se napisati nova verzija bontona za doba korone. Što učiniti kad vam netko ipak pruži ruku?
Žena prva pruža ruku muškarcu. Stariji prvi pružaju ruku mlađima.
Za rukovanje uvijek koristite desnu ruku. Rukovanje treba biti
kratko i valja paziti na jačinu stiska. Ne smije biti ni prejak,
ali ni premlohav…
Promjena je tu, ali je li trajna
Rukovanje, jedna od osnovnih socijalnih vještina kojom se
predstavljamo u javnosti, odlazi iz javne uporabe na neodređeno
vrijeme. Pandemija koronavirusa donijela je promjene u pravilima
ponašanja. Morat će se napisati nova verzija bontona za doba
korone. – Da, zaista je došlo do promjene. No, nismo sigurni je
li ona privremena ili će postati trajna. Ono što je sigurno,
potreba za izravnim kontaktom nikad neće nestati. Naime, čovjek
je socijalno biće i, evolucijski gledano, ovaj jedan događaj kao
što je pandemija ne može trajno promijeniti ljudske navike. Ipak
bih rekla da smo u zoni privremenog pristajanja na odstupanje od
našeg prirodnog ponašanja. Gledano kroz povijest, ni nakon kuge
nije trajno nestala čovjekova potreba za bliskim kontaktom. Ne
vjerujem ni da će ova – kaže Mirela
Španjol-Marković, poslovna konzultantica i
komunikacijska stručnjakinja.
Dio građana teško se privikava na to da nema rukovanja. Kao
nekakav polušaljivi prijelazan korak uvedeno je “rukovanje”
dodirom laktova. Što učiniti, pitamo je, kad vam netko ipak pruži
ruku? – Ovisi kako se osjećate. Neki će možda iz pristojnosti
uzvratiti i rukovati se, naročito ako ste ušli u prostor u kojem
ste dezinficirali ruke na ulazu. Zaista nema potrebe da nakon
toga izostane rukovanje. No, događa se to da ljudi jednostavno
zaborave i po navici automatski pruže ruku. Možete se ljubazno
nasmiješiti i reći “ajmo rukovanje ostaviti za neka bolja,
sigurnija vremena”.
Nitko vam to neće zamjeriti, ljudi su i sami nekad nesigurni kako
postupiti po bontonu, ne znaju što se od njih očekuje – dodaje.
Upute kako se ponašati u “novim normalnim” uvjetima znaju biti i
kontradiktorne, što se najviše osjetilo s maskama, za koje su
epidemiolozi na početku govorili da ih trebaju nositi samo
zaraženi, a kasnije svi, a i danas se spore oko toga donosi li
njihovo nošenje više štete ili koristi, pa su ljudi postali
nesigurni.
– Pa onda imate i bicikliste s maskom na licu ili ljude koji se
voze sami u autu i nose masku. Stoga se uočava pojačana nervoza i
budnost onih koji su više uplašeni zbog virusa, kritičnost prema
onima koji se pridržavaju pravila fizičke distance ili nošenja
rukavica, a s druge strane imate podsmijeh i sarkazam druge
skupine, onih koji misle da je sve to pretjerano i nerazumno.
Komunikacijski gledano, mislim da smo svi postali svjesniji ljudi
oko nas, više obraćamo pažnju jedni na druge, zapažamo stvari
koje nam prije pandemije nikad ne bi ušle u fokus. Kao, na
primjer, ima li prodavačica rukavice i dodiruje li s njima kruh i
novac – napominje M. Španjol-Marković.
U Hrvatskoj je čest slučaj da se poslovni dogovori sklapaju u
restoranima za večerom. Restorani su još zatvoreni. Koliko mjere
koje propisuje Stožer Civilne zaštite utječu na neke uobičajene
poslovne prakse?
– Iznimno. Ne samo što se tiče tzv. neformalne poslovne
komunikacije u restoranima, na konferencijama koje služe za tzv.
networking, izravno upoznavanje i sklapanje poslova. Stožer koji
propisuje mjere sastavljen je od epidemiologa, međutim, oni ne
poznaju radne procese i logiku organizacije rada. To utječe na to
da neke industrije, pa i škole, uopće neće moći funkcionirati
budu li poštovale mjere. Godinama se u organizacijama gradila
kultura tzv. otvorenog prostora da bi ljudi lakše timski
radili, donosili odluke, povezivali se i smanjili distancu. Mjere
onemogućuju povratak tih ljudi na njihova radna mjesta te je za
neke stoga rad iz ureda potpuno onemogućen. No, ne mogu se svi
poslovi raditi online – ističe. Komunikacija se stubokom
promijenila. Online platforme znače prilagodbu u mnogim
elementima, ne samo u bontonu. Praćenje neverbalne
komunikacije jako je, dodaje, otežano u online svijetu.
Sjetimo se genijalnog Tesle
– Prenese se informacija, no teže se prenose emocije, a one čine
najveći dio komunikacije. A ljudi su većinom emocionalna, a ne
samo racionalna bića. Uvođenjem distance u komunikacijski prostor
spriječili smo prenošenje virusa, ali i gotovo 60 posto
komunikacijske prirodnosti i uvjerljivosti. Pružanje ruke,
zagrljaj, poljupci pri pozdravljanju s bliskim poslovnim
partnerima, fizički kontakti koji uključuju srdačnost, sitne
ljubaznosti kao što su pridržavanje kaputa, sve će to nestati na
neko vrijeme. Osobno, ne bih voljela da to mijenjamo jer se tako
multikulturalno povezujemo i prepoznajemo – kaže.
Ima li neke savjete za građane, kako se ponašati u ovo vrijeme
ograničenja? – Moj bi savjet uvijek bio – obzirno. Poštujte
druge ako vidite da su zabrinuti i oprezni, ne ismijavajte druge
jer možda, po vašem mišljenju, pretjeruju s mjerama opreza,
dopustite domaćinu u čiji prostor ulazite da postavlja pravila
ponašanja. Ukratko, živite i pustite druge da žive s koronom kako
misle da trebaju. Poštujte mjere koje su propisane čak i ako se s
njima ne slažete. I čekajte da se virus umori i da nas napusti da
bismo mogli opet živjeti – zaključuje M. Španjol-Horvatić.
Publicist i nakladnik Eduard Osredečki, koji je,
uz ostalo, objavio knjigu “Suvremeni bonton” i specijalizirao se
za stručnu literaturu iz područja komuniciranja, bontona i
marketinga, kaže da je i prije korone bilo upitno je li svaki
dodir kao što je grljenje, ljubljenje i slično, primjeren u
svakoj situaciji. – Sjetimo se preporuka Louisa Pasteura, Andrije
Štampara i ponašanja genijalnog Nikole Tesle koji je izbjegavao
rukovanje radi eventualne zaraze, pa ćemo shvatiti da je
komuniciranje bez rukovanja čak dobrodošla novost. Izbjegavamo li
rukovanje, sada i ubuduće, slobodno možemo sugovorniku reći:
“Oprostite, ne rukujem se.” Štoviše, smatram da bi nakon ove
pandemije, i nakon svih idućih manjih ili većih, trebalo u praksu
uljudbe uvesti što manje dodirivanja/rukovanja. Može se i bez
rukovanja, a da pritom ne ispadnemo nepristojni – smatra.
Sentimentalne situacije kod bliskih osoba su, dakako, iznimka. –
Iako ni prije korone mnogi nisu znali tko kome prvi pruža ruku, a
o rukoljubu da i ne govorim, savjet bi bio: što manje dodira, jer
i bez toga svojim ponašanjem dajemo sugovornicima i okolini na
znanje kad je poštujemo, a kada ne. Novo doba nametnulo je nove
odredbe ponašanja – zaključuje.
