Minulog petka u čakovečkoj Pošti bio je tužan dan. S kolegama i kolegicama s posla oprostila se je Karla Vlašić koja je otišla raditi u drugu tvrtku.
Oproštaj je bio dirljiv. Karla je sa suzama u oku citirala William Shakespeara: ‘Prijatelj je onaj koji te poznaje kakav stvarno jesi, shvaća što si prošao, prihvaća što si postao i još uvijek ti dopušta da rasteš.’
– Dragi moji kolege, hvala vam što se mi bili ne samo kolege već i iskreni prijatelji na koje sam se uvijek mogla osloniti, moja druga obitelj! – rekla, a potom drhtavim glasom dodala: – Hvala vam na svemu! Hvala za svaku ispravljenu grešku, savjet i podršku. Trebalo je puno strpljenja, znam, ali svi zajedno smo se dobro nosili time. Tokom proteklih 6 i pol godina koje smo proveli zajedno, bilo je svega, suza, smijeha, teških, ali i sretnih trenutaka. Sretna sam što sam imala takve kolege! Rastanci su teški, ali ovo nije kraj, već novi početak koji donosi nove izazove i stvarno im se radujem! Nećemo se više viđati na poslu, ali to ne znači da se nećemo vidjeti ovako – rekla je, a potom im poručila:
– Posjetit ću ja vas, bez brige! Svojim porukama, pozivima, lijepim željama i podršci dali ste mi takav vjetar u leđa da se riječima ne može opisati. Pripremili oproštaj za pamćenje. Neizmjerno vam hvala na tome! Zauvijek ostajete moji! Prvi, najbolji!