Život je često divan, bajkovit – sve dok ne doznamo istinu!
Televizija je najprivlačniji i najutjecajniji medija, a osobito
onima željnih pozornosti puka, željnih biti netko, netko koga se
pita (ne i propituje), da budu političari, političari od formata.
Naravno, oni se vole slikati pred teve kamerama. Makar i u
zapozorju. Stoga i stoji izreka: “Što nije bilo na
televiziji – nije se ni dogodilo.”
No, biti netko koga se pita, koga se sluša, potrebno je mnogo
više od puste želje za pozornošću, za privilegijama, za vlašću…
Prema podacima iz 2018. Republika Hrvatska je imala 162 političke
stranke.
Još ih je i malo koliko je pretendenata na neki vrh, vrh stranke,
udruge, predsjednika kućnog savjeta na stubištu neke
katnice… Da i on/ona vedri i oblači, da nekog svog uhljebi,
nekoga koji će, ustreba li, pridržati mu/joj ‘lojtru’…
Nema te društveno-korisne discipline u kojoj građani Lijepe naše
toliko uživaju kao u politici.
A zbog ukorijenjenog nepotizma i neodgovornosti na svim razinama
mnogi nas nazivaju “uhljebistanom.”
Početkom obrane od epidemije virusa SARS – Cov-2 i bolesti
Covid-19 bili smo zadovoljni oformljenim Republičkim stožerom…
njegovim članovima, njihovim stručnim objašnjenjima,
preporukama…
U ono vrijeme, prisjećajući se ex ministra zdravstva, novi
ministar nas je oduševio. Elokvencijom, neposrednošću,
stručnošću…
Strahujući za vlastito zdravlje od virusa nitko se nije ni sjetio
pitati : koje su političke opcije – naši “stožeraši”. Prekasno su
se toga dosjetili.
Da nisu možda hadezeovci nikome tada nije dolazilo do sive kore.
Sve dok na jednoj od presica – održavanih svakoga dana, prvo u
15, potom u 14 sati – u maniri(…) nije spomenuta “peta
kolona”…
Još kad je spomenut premijer Plenković, njegova izravna veza s N.
R. Kinom, pa narudžba zaštitne opreme, pa ona procesija “Za
križen” na otoku Hvaru…
Misna slavlja se po preporuci stožera nisu služila u crkvama.
Unatoč svemu, neki je splitski don u crkvi misu služio, a
policiju ispred crkve je izvrijeđao – nazvavši ju milicijom.
Tad su počele sumnje u objektivnost stožera. Još kad se doznalo u
kojoj su stranci većina “štožeraša” – bilo je kristalno jasno…
I duga na nebu tad je promijenila svoje boje.
Najjači smo u vođenju politike, onako, nalakćeni na šank, čik u
požutjelim prstima, napola ispijen gemišt…, pa se dohvatimo
politike i političara…
Sreća da planet Zemlja nije ravna ploča. Jer, da jest, mnogi bi s
njega pocurili kak’ zrele kruške u jesen. Valjda, u ambis.
Matere mi, na kugli zemaljskoj nema nam ravna u politiziranju i
politikanstvu, glupostima na svim razinama – i nivojima…
Kolikogod taj opaki SARS-CoV-2 i bolest Covid-19 bili, stigao nam
je k’o naručen. Bit će po nekoj ozbiljnoj ‘vezi’. Da poveća
rejting HDZ-u i popularnost Andreja Plenkovića kako bi i ove
parlamentarne izbore dobio.
Ma, drukčije ne može ni biti: stožer će sigurno “naštelati
epidemiološke prilike” – samo da se izbori za parlament održe..
Da u ‘namještanje’ nema nikakve sumnje – glavom i bradom se
pobrinuo sam “šef političke oporbe”…
Kažu: “Ljudska glupost je beskrajna”. Sreća da ne boli. Jer, kad
bi boljela mnogi bi se kotrljali po tlu.
Vlastito neznanje i vlastita nesposobnost iskrenog čovjeka će
posramiti i zaboljeti. Ali rijetki su oni koji će priznati koliku
bol i koliki osjećaj srama proživljavaju – pri iskrenom
suočenju sa samim sobom.
Građanstvo je pak ‘spoznalo’ da politika ima sto lica sa
stojednim naličjem, pa uz cirkusanate javne scene na izborima će
birati – po starom običaju. Naravno, to nas ne priječi da i dalje
na javnoj sceni trpimo zaluđivanja, ponižavanja i beskrajno
iznurivanje. Do iznemoglosti…
Oni pak koji zamjeraju Plenkoviću na izboru članova Republičkog
stožera… za virus SARS-CoV-2 i bolesti Covid-19, evo pitanja:
A koga biste vi postavili u “stožer”da ste na mjestu premijera
Plenkovića? Koga? Dajte najte.