Dok proces popuštanja mjera teče sve većom brzinom, mnogo se sporije mijenjaju odredbe o samoizolaciji i prelasku granice
Iz dana u dan to je sve veći izvor frustracija mnogima, posebice
dnevnim migrantima koji po povratku s posla u susjednim zemljama
ostatak dana trebaju biti u obveznoj samoizolaciji na adresi svog
prebivališta. Jučer smo objavili pitanja koja je jedan od naših
čitatelja poslao Nacionalnom stožeru tražeći konkretne odgovore o
samoizolaciji, ali je u odgovoru ljubazno zamoljen za još malo
strpljenja. Taj upit, kao i primljeni odgovor, izazvali su brojne
reakcije, pa i ovu koju objavljujemo:
– Čitam danas članak o nezadovoljnom čitatelju po pitanju
samoizolacije i zahvalan sam što je napokon netko o tome pisao
kao i osobi koja je to podijelila s javnošću. Dakle sve što piše
u tom članku potpuna je istina i zaista je jadno što nam država
radi! Volio bih da se ovim putem pokuša doprijeti do vlasti, jer
drugačije ne ide. Uglavnom, također sam svakodnevni migrant u
Sloveniju, kao i desetak mojih kolega koji rade u istoj firmi i
istog su mišljenja po pitanju nepotrebne samoizolacije, ali nitko
nas ne doživljava. Svi mi imamo obitelji i osnovne obaveze koje
nismo u mogućnosti obaviti… Trebam na banku, poštu, u trgovinu,
pa napraviti tehnički, da ne pričam o tome kako mi je glava
prošli tjedan skoro otpala od zubobolje, ali naravno ja nisam u
mogućnosti posjetiti zubara. Neki od nas imaju i djecu što nosi
dodatne obaveze i još kad ti partner radi ili si samohrani
roditelj onda bolje da te nema kad moraš svakodnevno moliti
susjede ili rodbinu da obave kupnju umjesto tebe, pa ovo pa ono i
sve to zato jer smo mi već dva mjeseca doslovno u kućnom pritvoru
zdravi ko ribe. Da ne govorim o tome s kakvim stresom svakog dana
odlazimo na posao i vraćamo se, a čak i kod kuće sa strahom
izlazimo u dvorište – piše naš čitatelj.
Slične upite dobili smo i danas od čitatelja koji rade u
inozemstvu.
– Mene zanima ako sam ja zdrav i nemam COVID 19, a dolazim iz
inozemstva, zašto moram u RH u samo izolaciju, a kad se
vratim u inozemstvo ne moram u samoizolaciju. Zašto
se maltretiraju građani kad dođu u RH, iako su 100%
zdravi? – piše naš drugi čitatelj.
– Živim i radim u Austriji (privremena odjava na 5
godina) te mi ističe valjanost osobne iskaznice kojom
prelazim granice. Kako da napravim novu osobnu iskaznicu ako
moram u samoizolaciju? Valjanost osobne iskaznice se u Hrvatskoj
produžuje zbog pandemije COVID19, ali to za prelaženje granica
Slovenije i Austrije nije valjani dokument. Razmišlja li tko o
takvim slučajevima ili svatko mora imati i putovnicu za kretanje
po EU? Vjeruje li stožer da nitko od najmanje 5.000 međimurskih
dnevnih ili tjednih migranata po povratku u Međimurje nije
spavalo s bračnim ili životnim partnerom koji živi i radi u
Međimurju u protekla 2 mjeseca odkad su morali biti u
samoizolaciji? I opet drage Međimurke i Međimurci – nemamo
zaraženih koronavirusom, a opet moramo u samoizolaciju –
požalio se danas i treći čitatelj.
Svatko od nas razumije da posao Nacionalnog stožera nije lagan.
Naše želje za povratkom “na staro” znatno su veće od opreznih
procjena epidemiologa čija je zadaća odrediti dinamiku koja će
djelomično udovoljiti našim svakodnevnim potrebama te nas
istovremeno zaštititi od ponovnog razbuktavanja epidemije. Nije
se jednostavno nositi s tim i gotovo nemoguće donositi odluke s
kojima će svi biti zadovoljni.
U svemu tome, ipak, bilo bi dobro voditi više računa o ljudima
poput onih koji nam se obraćaju. Oni se, ne bez razloga, osjećaju
građanima drugog reda kada se od njih traži disciplinirano
ponašanje kakvo, primjerice, nije propisano pojedinim grupama
ljudi koji su u praktički istoj mjeri izloženi velikom broju
kontakata i povećanoj mogućnosti infekcije. Takav pristup, u
kojem im je onemogućeno obavljanje gotovo svih svakodnevnih
obveza izvan kuće, nakon određenog vremena teško je podnijeti.
Zbog toga je pogrešno s ljudima koji su u takvoj situaciji
komunicirati suhoparnim činovničkim jezikom. Nacionalnom stožeru
ne bi smio biti problem poslati jasne poruke koliko ova mjera još
može trajati do eventualnog ublažavanja ili ukidanja te
angažirati psihologe i druge stručnjake koji će ovako osjetljiva
pitanja detaljno i ljudski pojasniti. Već bi i sam nagovještaj
mogućnosti takvog raspleta znatno olakšao položaj svima koji su u
sličnoj situaciji i pridonio da s mnogo više optimizma i nade
očekuju ono što dolazi.