Svoje životne pjesme nikad ne zapisuje, ali se sjeća svakog stiha unatrag četrdesetak godina.
Gardinovski slavuj Juraj Kovačić – Đuka dobro je
poznat pučki pjesnik u svom kraju, a piše o životu i običajima
ljudi Gardinovca. Podatke o Juraju Kovačiću – Đuki ustupio nam je
Mario Kanižaj, prosvjetni djelatnik u OŠ
Strahoninec, čovjek umjetničke duše kojoj ne promaknu takvi
susreti.
Kamerom je zabilježio susret s Đukom, pučkim pjesnikom koji piše
pjesme o životu i običajima ljudi Gardinovca. ”Gardinovski
slavuj”, kako ga ondašnji ljudi zovu, dobri je duh sela, skroman,
pošten, duhovit i uvijek spreman za šalu. Već godinama mještane
uveseljava svojim pjesmama koje nikad ne zapisuje, ali se sjeća
svakog stiha unatrag četerdesetak godina.
Đuka je nadaleko poznat kao strastven i vrlo vješt ribolovac.
Generacije Gardinovčana uveo je u svijet ribolova. Oduvijek je
okružen djecom koja ga obožavaju zbog njegovih priča i pjesama.
Svoje umirovljeničke dane provodi uz gardinovski ribnjak – bazen
gdje cijeli svoj život gotovo svakodnevno dolazi na pecanje.
Danas, 21. travnja je Đuki 67. rođendan. Naš portal se pridružuje
običajima uz njegov dan, a on nam je za tu prigodu darovao neke
od svojih stihova. U nastavku donosimo njegovu
pjesmu koja je objavljena nedavno na
društvenim mrežama. Svakako poslušajte.
Dok smo bili mali, spali smo s kravicama v štali.
Vjutro dok smo se zbudili smo kravicu podojili pak smo si malo
mleka spili.
Kravica nam je mleka i sireka dala, nit smo joj ne rekli
fala.
Dali smo joj seno i kuruzije, pak smo išli nahraniti jedno ili
dve svije.
Nesmo kak denes meli čuda mesa.
Jeli smo mleko, šuleko i gresa.
Ali smo bili zadovoljniji i veseli, makar smo napolju na roke
želi.
Za saki smo svetek časa meli, cele smo dneve na potu na stolici
sedeli.
Ve vidiš napolju se s traktorom i kombajom i koma vežeju kraja s
krajom!
Nišči nema čas, si nekam lećeju i si su jako hojni,
već su s ničim ne zadovoljni.