Sad kada ih ne vidimo na terenu, red je da ih se bar prisjetimo preko medija. Odlučili smo "zakucati" na sportsku karijeru nekih naših nogometnih vratara, sportaša koji su zadužili međimurski nogomet. Naš prvi sugovornik je 27-godišnji Ivan Prekupec, golman Mladosti iz Svete Marije
– Ivan je po meni vrhunski sportaš, pravi profesionalac, izuzetno karakteran, fantastični golman. Krasi ga eksplozivnost, skočnost, izvanredno čitanje igre, odlična igra nogom, smirenost, unosi sigurnost u momčad. Usudio bih se reći jedan od najboljih golmana u Medimurju. Izvanredan čovjek i prijatelj – riječi su koje je za njega izrekao njegov sadašnji sportski učitelj Tihomir Nestić.
A Ivan će za sebe reći kako dolazi iz Gardinovca, da ima 27 godina, da je visok 181 cm, težak 80 kg, oženjen je i zaposlen.
Na naš upit od kada datira njegova vezanost za sport, odnosno nogomet Ivan će reći…
– Od malena sam volio provoditi puno vremena igrajući se s
loptom, što su moji roditelji prepoznali i usmjerili me prema
nogometu, a nogometnu sam karijeru započeo upravo kao vratar u NK
Radnički Gardinovec, klub koji mi je bio matični i koji se nikada
ne zaboravlja.
– Kada sam tek počeo igrati nogomet, kao 6-godišnjaku, roditelji su mi kupili dres Dražena Ladića. Time kao da su mi trasirali nogometni put. Nisam ih mogao iznevjeriti, nosio sam ga i u njemu stao kamo pripada, među vratnice – kaže Ivan.
Jesi li ikad zbog toga požalio?
– Nikada, premda sam odabrao najnezahvalniju poziciju, jer kod mene se greške uvijek vide, ali me čini ponosnim kad znam da mogu jedini spriječiti loptu da uđe u gol – iskreno će.
Vrativši se na početak, spomenuo je Stjepana Horvata-Pirića, prvog trenera, koji ga je usmjerio uz pomoć Franje Požgaja u Nogometnu školu Međimurje.
Postao si poželjan mnogim klubovima?
– U svojoj bogatoj karijeri nastupao sam za dosta klubova. Tako da sam nastupao za NK Radnički Gardinovec, NK Međimurje Čakovec, NK Čakovec, NK Međimurec Dunjkovec Pretetinec, NK Dinamo Domašinec, NK Hotiza (SLO), NK Polet Pribislavec i trenutno NK Mladost Sv. Marija.
Iz kojeg nosiš pozitivne uspomene i zbog čega?
– Svi klubovi su mi ostali u lijepim i pozitivnim uspomenama. S NK Međimurjem sam igrao 1.HNL, 2.HNL, dok sam s NK Čakovec igrao 3. HNL. S NK Međimurec sam osvojio 1.ŽNL, 2. ŽNL, finale Međimurskog kupa, s NK Dinamom Domašinec prvak 1.ŽNL – istakuno je s ponosom.
Neizostavno, golmanski uzor?
– Moj nogometni uzor, uz Stipu Pletikosu, mi je Manuel Neuer. Cijenim njihova postignuća i naporan rad u klubovima. Sviđa mi se njihov pogled vratara na nogomet, njihova energija na utakmicama te me to motivira da budem barem približno kao oni.
Ivan kaže da zna kako je do njihovih postignuća nemoguće doći, no ističe da za ono što je postigao kao golman najveće zasluge pripadaju Darku Stamenkoviću-Zmiji. Kaže, kako je to stručnjak koji mu je pomogao i dao znanje da bude ono što danas je i glede toga mu se od srca zahvaljuje.
Danas si uspješni golman, tražen. Kako si do toga došao?
– Sa svojim talentom i formom siguran sam da pripadam među
najbolje. Kad se ponašate kao profesionalac obraćate pažnju samo
na ono što vam govore trener, suigrači i oni koji znaju kako je
biti golman. Lako je kritizirati nekoga zbog primljenog gola, ali
treba ostati miran i raditi svoje na treningu. Nikad nisam
posumnjao u svoje sposobnosti. Izgubiti pouzdanje bila bi najveća
greška koju mogu napraviti. Tada sve krene nizbrdo zato treba
imati povjerenje u sebe i svoje sposobnosti – Ivanova su
razmišljanja koja ga drže na pravom putu.
Da. Trenutno nastupam za NK Mladost Sv. Marija, gdje smo novi u Međužupaniskoj nogometnoj ligi, na čelu sa trenerom Tihomirom Nestićem za kojeg imam samo riječi hvale. Ovdje sam zadovoljan upravom i ljudima oko kluba te me veseli što na svim utakmicama imamo mnogo gledatelja koji nas bodre, tako da mi je još veća motivacija da budem bolji.
Međimurski golmani?
– Uvijek ćete vidjeti da su golmani ekipa unutar ekipe, a uvijek sam imao dobar odnos s drugima i to je važno. Jer nitko ne razumije kako mi razmišljamo osim nas samih. Mi smo si uvijek podrška tako da cijenim sve međimurske golmane.
Koji period dosadašnje osobne sportske karijere smatraš najuspješnijim i zbog čega?
– Ne bih izdvajao jer smatram da mi je dosadašnja karijera bila jako uspješna te se nadam da će mi u budućnosti karijera biti još uspješnija i bogatija.
Poruka mladima da krenu tvojim stopama…
– Ono što će vam u karijeri najviše pomoći je da što prije shvatite da je trening ključ svakog uspjeha. Također, bitna stvar koja vodi prema uspjehu je i stalna želja za napretkom. Mnogo toga se mora poklopiti da ostvarite solidnu nogometnu karijeru, ali morate znati u prosjeku mali broj nogometaša koji krenu trenirati nogomet od njega zaista i živi. Odnos prema treninzima, trenerima i radu će vam naiviše pomoći u životu. Teško da će svi postati profesionalni nogometaši, ali ako budete imali dobar odnos prema ovim stvarima, postat ćete kvalitetni i dobri ljudi – čuli smo divne edukativne riječi.
Golmani su kao vino. Kako dugo?
– Kada više niste potrebni i osjetite to, teško je ustati i motivirati se. Kada je tvoje iskustvo potrebno i kada te igrači trebaju, to te vodi prema naprijed. Osjećam da sam jako potreban u svom klubu i da su svi sretni što sam tu. Naravno, jasno je da moram to pokazati u svojim nastupima. Moja dugovječnost je rezultat moje ljubavi prema ovom sportu te se nadam da ću braniti dokle god me tijelo bude služilo.
Koje međimurske nogometaše posebno cijeniš?
– Kao što sam rekao da cijenim sve međimurske golmane, tako još više cijenim igrače. Posebno cijenim Roberta Skolibera, Davora Piškora, Nikolu Lesjaka, Danijela Novaka – Daneka i Martina Tisaja, ali ima mnogo kvalitenih Međimuraca u našim ligama te po inozemstvu tako da se ne moramo bojati za budućnost nogometa.
Poznat si po tome što uvijek nosiš broj 37. Zbog čega taj broj?
– Pošto mi je idol Pletikosa, dok je branio u ruskoj ligi nosio
broj 37, tako sam i ja počeo kopirati i nositi isti. Tako da me
već sad ljudi prepoznaju po broju na međimurskim
travnjacima.
– Polako mi fale utamice, ali najbitnije je zdravlje. Trenutno nitko previše ne razmišlja o nogometu jer nam je prioritet da se virus ne širi i da možemo čim prije početi sa treninzima i utamicama.
Zahvala obitelji?
– Nije bitno koliko ste daleko dogurali u svojim ciljevima, ali nikad ne zaboravite one koji su vam bili podrška kada vam je to bilo najpotrebnije tako da bi se zahvalio supruzi Dijani te roditeljima Mariji i Josipu – završio je zahvalno.
I naš portal je uz svakog sportaša, naš portal cijeni njihov trud
i rad, kao i njihovu želju za što skoriji povratak na
travnjake.
