Željko Pavlic, predsjednik Međimurskog demokratskog saveza poslao je priopćenje u svezi e-propusnica
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Moj je stav, i kao mještaninu jedne male općine (op. a.
Sveta Marija), i naše stranke je da bi Međimurje trebalo biti
jedna epidemiološka cjelina, odnosno da stanovnicima Međimurja ne
bi trebala propusnica za kretanje unutar cijele Međimurske
županije, ali uz snažniji nadzor od strane zdravstvenih i javnih
službi i stožera civilne zaštite osoba koje su u samoizolaciji i
striktno pridržavanje mjera o socijalnim kontaktima svih
stanovnika Međimurja. Također, bio bi potreban i snažniji
selektivni pristup Nacionalnog stožera u propisivanju strožih
mjera po regijama, jer ne mogu imati isti status npr. Međimurska
županija u kojoj je epidemija pod kontrolom i Grad Split i
Splitsko –dalmatinska županija koji postaju akutno žarište
epidemije,” piše Pavlic u priopćenju i nastavlja:”Naime, mjere
ograničavanja kretanja donijete su s namjerom da se
ograničavanjem protoka ljudi spriječi prenošenje virusa iz jedne
sredine u drugu, s jednog čovjeka na drugog, a s obzirom da još
nema lijeka ili cjepiva, ograničavanje socijalnog kontakta jedini
je način da se epidemija obuzda. No. tu sad dolazimo do jednog
apsurdnog momenta. Ista pravila vrijede za sve jedinice lokalne
samouprave u Republici Hrvatsko; 2.400 stanovnika Općine Sveta
Marija mogu se bez propusnice kretati po površini svoje općine od
23 km2, a 800.000 stanovnika Grada Zagreba mogu se bez propusnice
kretati po površini svojeg grada od 641 km2. Po Gradu Splitu,
koji je danas najžešće žarište epidemije, bez propusnice se danas
može kretati 180.000 stanovnika. Međimurska županija ima 110.000
stanovnika i površinu od 729 km2. Većina građana Republike
Hrvatske , zapravo,živi u gradovima, znači u većim jedinicama
lokalne samouprave, kreću se, bez propusnica, po većim površinama
i mogu obavljati i zadovoljavati većinu svojih svakodnevnih
potreba i obavljati gospodarske aktivnosti. Zbog toga je
Međimurje u nepovoljnom položaju, jer je epidemiološki
podijeljeno na 25 jedinica, što predstavlja velike poteškoće
žiteljima, jer moraju za svaku potrebu tražiti propusnicu, za
razliku od drugih krajeva gdje stanovnici mogu prelaziti desetke
kilometara bez propusnica. Sve to dovodi u pitanje i
djelotvornost same mjere ograničavanja kretanja . Očito je da
ovaj postojeći sustav treba doraditi i prilagoditi stanju na
terenu. Ukoliko je, stanje na terenu dobro, po mišljenju struke,
mjere se mogu relaksirati, a ukoliko je teško može se uvesti i
karantena za pojedino mjesto ili kraj. No i dalje je najvažnije
da svaki pojedinac bude svjestan svoje odgovornosti i tu ne
pomažu nikakve propusnice, za svoje zdravlje i okoline u kojoj se
kreće.