Jeste li praznovjerni? Zabrinete li se kad crna mačka istrči na cestu ispred vas, kad slučajno prospete sol ili vas prođu žmarci kad slučajno razbijete ogledalo jer mislite da će vam to donijeti sedam godina nesreće?
Povjesničar i pedagog Tomislav Terstenjak nije
nimalo praznovjeran, ne vjeruje u vradžbine, gatare, astrologe i
moć potkove, no ipak posvećuje velik dio vremena proučavanju
praznovjerja i ljudskog nastojanja da se ovladavanjem elementima
prirode i postojanja, različitim postupcima i obredima, nadvlada
nasumičnost svemira.
Praznovjerje je, tumači on, i nastalo jer su se ljudi pokušavali
nekako nosili s nepogodama, bolestima i mogućim neželjenim
događajima. Htjeli su sudbinu preokrenuti u svoju korist. I danas
se, ističe, u svakodnevici uočavaju tragovi tih starih
vjerovanja, od izbjegavanja crnih mačaka do hvatanja za gumb kad
sretnete dimnjačara i nošenja grančice ružmarina na vjenčanjima.
Ili primjerice izbjegavanja broja 13.
– Na Balkanu se su miješali slavenska mitologija i kršćanstvo u
vremenima kad ljudi nisu znali čitati ni pisati, pa su koristili
razne tehnike da bi si olakšali svakodnevni život i učinili ga
razumljivim. U našim krajevima najčešće su se koristila bajanja,
nabrajanja čarobnih formula koje su izgovaranjem dobivale moć i
utjecaj. Znala su, ali rjeđe, biti i u pisanom obliku.
“Nazdravlje” je jedan od tih primjera bajanja koji i danas
koristimo kad želimo nekome nešto dobro. Jedna od praksi koja je
nekad bila uobičajena, a koristi se i danas, je i badnjak kao
komad hrastova drveta. U slavenskoj predaji prenosilo se da su
žene nastale od lipe, a muškarci od hrasta.
Neobično je, ako malo bolje razmislimo iz kršćanske perspektive,
da se večer uoči Božića naziva prema slavenskom mitološkom
predmetu koji je nastao od drveta koje je bilo posvećeno jednom
od glavnih bogova u slavenskoj mitologiji – kaže Terstenjak.
Jedna od takvih poveznica je i bilje koje se koristi za kađenje u
crkvama, smola i tamjan, a naši su preci, dodaje, to isto radili
u slučajevima kad bi se kod stoke u stajama pojavila bolest.
Magijski zapisi proširili su se pod utjecajem islamske religije
koja zabranjuje bilo kakvu simboliku u obliku slika i
ikonografije, pa su se u razne magijske svrhe koristili zapisi na
arapskom pismu.
Ljestve na zidu – Sveto trojstvo
– Tu su i nadnaravna bića. Imamo ih cijeli niz, od kućnih banova,
duhova predaka, drvenih statuica koje su predstavljale naše
pretke, pa do bajkača, nadnaravnih, nestašnih bića koja su
stvarala probleme u kući ako se domaćini nisu brinuli o njima.
Zatim, kače ili zmije koje su mogle doći u kuću. Imamo i
štrigune, najpoznatije u Istri, a česta su bila i vodena bića –
nabraja. U Istri i Kvarneru vele da se štriguna moglo prepoznati
već po rođenju po “crnome mjehuru” ili krvavoj košuljici, koji se
zašije pod pazuh i daje im moć, a imali su i male repiće.
Terstenjak je proučavao i simbole, a jedan od najzanimljivijih je
pentagram koji se često viđa u serijama i filmovima. Obično se
smatra da je pentagram s jednim vrhom prema gore pozitivan, a s
dva roga prema gore negativan i simbolizira sotonu.
– To baš i nije točno. Pentagram je jedan od najstarijih simbola
koji čovječanstvo poznaje. Postoji od prvih civilizacija i
najčešće je predstavljao četiri elementa, zemlju, zrak, vatru i
vodu, plus peti za koji se mislilo da bi trebao predstavljati
duha. Imate puno crkava koje na svojim tornjevima imaju
pentagram, i to okrenut naopačke, na primjer u Hannoveru. To
pobija onu ideju da je to sotonistički simbol. Magija,
čarobnjaštvo i praznovjerje i danas su aktualni u serijama i
filmovima, ali i zbog državnika i vladara koji koriste
proricatelje, astrologe i gatare kako bi predvidjeli događaje.
Interes za takve teme u svijetu nikad neće izumrijeti i uvijek
postoji.
Spomenut ću samo filmove o Harryju Potteru i serijal Gospodar
prstenova, ili pak nove serije na Netflixu, gdje se susreću
magija, vještice i slično. Praznovjerje nam olakšava da podnosimo
svakodnevicu i nadamo se da možemo događaje usmjeriti u svoju
korist. Od crnih mačaka i izbjegavanja prolaska ispod ljestava
koje naslonjene na zid simboliziraju trokut, odnosno Sveto
trojstvo, koje nije dobro prekidati i oskvrnjivati, pa do
prosipanja soli u brizi da je netko nešto loše napravio. Zapravo,
nekad je gubljenje soli zbog njezine vrijednosti bilo kao da ste
izgubili zlato. Engleska riječ salary, plaća, dolazi od latinskog
salarium, odnosno sol. Bajanje poput izraza “nazdravlje”, kao i
druge dobre želje koje si govorimo, neće nikad izumrijeti – kaže
rođeni Varaždinac, profesor povijesti i pedagogije.
S vremenom su ga te teme sve više intrigirale i poticale na
razmišljanje zašto i koliko vjerujemo, gdje postoje poklapanja,
zašto se, na primjer, vjeruje da su vještice nastale u srednjem
vijeku, a zapravo korijene vuku još iz antike, od Kirke i Medeje.
Ili, zašto se vjeruje da potkova kao simbol sreće ima veze sa sv.
Dunstanom, opatom Glastonburyja, biskupom Worcestera te
nadbiskupom Canterburyja, koji je, prema legendi, potkovao samog
đavla, a u stvarnosti se vjerojatno mogu povezati s lunulama,
koje su u antičkom Rimu bili amuleti za sreću sličnog oblika
polumjeseca koji jako podsjeća na potkovu? Praznovjerje može
donijeti i znatan financijski trošak ako nazivate telefonske
brojeve raznih gatara i astrologa koji se reklamiraju u novinama
i na televiziji.
– Ljudi se nadaju da će moći dobiti uvid u budućnost na ovaj ili
onaj način. Vidjet će oglase za gatare, tarot i drugo i nazvati.
Ti koji gataju čitaju obrasce pripremljene prema određenoj dobi,
i već u startu su varalice. No kažem, neke ljude zanima kako mogu
predvidjeti budućnost i spriječiti loše događaje, pripremiti se
na nešto što ih čeka – kaže. Terstenjaka posebno zanimaju običaji
koje se prenose na nekoliko različitih krajeva svijeta, poput
zvona koje tjera zle sile, i koje se koristi kako na Zapadu tako
i kod tibetanskih redovnika. Božici Hekati, majci čarobnjaštva i
vještica, posvećivali su se hramovi na raskrižjima puteva. U
našim krajevima, napominje, i danas imamo katoličke pilove na
raskrižjima jer se dugo vremena u slavenskoj tradiciji vjerovalo
da đavao dolazi na raskrižja puteva.
Jedno je vjera, a drugo praznovjerje
– A ta tradicija, kasnije preuzeta, vrlo vjerojatno dolazi od
hramova i stupova dizanih u čast božici Hekati – kaže. Najviše
literature, i to na hrvatskom jeziku, ima o vješticama i
postupcima koji su se vodili protiv njih, od Zagreba do
Varaždina. – Većinom su to bile potpuno nedužne žene koje su se
našle u vrlo neugodnim situacijama i bile krivo optužene –
ističe. U ovim je krajevima popularno gatanje iz dlana, bacanje
graha i gatanje iz šalica kave.
– Bacanje graha je dosta neobično za ostatak svijeta, no ovdje je
raširena pojava. Ljudi su proricali s onime što su imali, a grah
i kava su bili dostupni. Bez kave se ne može, pa se gatalo iz
šalica – pojašnjava. Jedno je, dodaje, vjera, a drugo
praznovjerje. Jedno i drugo ne idu skupa. Od prapovijesti i
šamanističkih kultova, Horusova oka, Egipatske knjige mrtvih,
vještice Kirke, Orfejeva kulta, Sibilske knjige, Bulle Lunule,
arapske magije, runa, druida i kabala do Paracelsusa,
Nostradamusa, tarota, nekromantije…, praznovjerje, legende i
magija intrigiraju. A i zabavljaju.