Epilepsija utječe na sve aspekte života i lako može postati fizička, psihička i socijalna poteškoća pojedincima i njihovim obiteljima
26. ožujka je “ljubičasti dan”, dan kada se širom svijeta
ljubičastom bojom iskazuje solidarnost s osobama koje imaju
epilepsiju.
Epilepsija je poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog
prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu,
praćen abnormalnostima u elektroencefalogramu. Jedna je od
najčešćih kroničnih neuroloških bolesti. Očituje se epileptičnim
napadajima – iznenadnim epizodama poremećene motorike,
senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju
slučajeva i svijesti. Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi
mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha kao i određeni
stupanj poremećaja svijesti, piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 50 milijuna
ljudi širom svijeta ima epilepsiju. Procjenjuje se da šest
milijuna ljudi u Europi boluje od epilepsije, a svake se godine
dijagnosticira 300.000 novih slučajeva bolesti. Uzroci nastanka
bolesti i simptomi su izrazito raznoliki – u dječjoj dobi je
prema učestalosti najčešći uzrok porođajna odnosno neonatalna
trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena
oštećenja, ozljede glave, infekcije i tumori. U odrasloj dobi
najčešći uzroci su moždani udari, ozljede glave, intoksikacije,
odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga te tumori i
infekcije.
Nasljedna predispozicija, tj. genetski čimbenici također imaju
ulogu u pojavi epileptičkih napadaja. Međutim, nasljeđivanje je
vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje izravno s
roditelja na dijete (idiopatska epilepsija). U bolesnika u kojih
se ne mogu pretragama ustanoviti oštećenja mozga radi se o
kriptogenoj epilepsiji (skrivenog, nevidljivog oštećenja).
Epileptički napadaji dijele se u dvije osnovne skupine:
generalizirane (s potpunim poremećajem svijesti) i parcijalne (s
djelomičnim poremećajem svijesti ili bez njega). Od
generaliziranih su napadaja najčešći veliki napadaji (grand-mal)
s potpunim gubitkom svijesti i grčevima mišića, pri čemu osoba
često poplavi, ugrize se za jezik i pomokri se, te tzv. mali
napadaji (apsans), koji se najčešće javljaju u dječjoj dobi, a
očituju se kratkotrajnim prekidom dotadašnje aktivnosti,
zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnošću. Druga
velika skupina su tzv. parcijalni napadaji koji mogu biti
popraćeni djelomičnim poremećajem svijesti ili bez njega, a način
na koji se manifestiraju ovisi i o lokalizaciji epileptičkog
žarišta (kočenje i grčenje zahvaćenih mišića, poremećen osjet
itd.).
Dijagnoza epilepsije postavlja se na temelju detaljne anamneze,
neurološkog pregleda i elektroencefalografskog snimanja (EEG) –
osnovne dijagnostičke pretrage koja upućuje na funkcionalna
neurofiziološka zbivanja u mozgu. Premda liječenje uzroka
epilepsije – ako je on otkriven i može se otkloniti – može
zaustaviti pojavu napadaja, epilepsija zahtijeva dugotrajno
liječenje, pri čemu oboljeli mogu ostvariti visoku kvalitetu
života ako se pridržavaju liječničkih uputa.
Liječenje oboljelih od epilepsije, najčešćeg neurološkog
poremećaja, vrlo je kompleksno i zahtijeva interdisciplinarni
pristup. Prema preporukama ILAE u timu, uz neuropedijatre i
neurologe – epileptologe koji imaju dominantnu ulogu, sudjeluju
psihijatri, psiholozi, liječnici obiteljske medicine, liječnici
školske medicine, neuroradiolozi, specijalisti nuklearne
medicine, neurokirurzi, neuropatolozi, anesteziolozi,
biomedicinski inženjeri, socijalni radnici, defektolozi,
logopedi, te po potrebi i ginekolozi. Liječenje bolesnika s
epilepsijom dostiglo je najvišu točku u smislu individualnog
pristupa svakom bolesniku, s posebnom pažnjom na kognitivne
(spoznajne) funkcije, a sve u cilju poboljšanja kvalitete života.
Danas se ova bolest u više od dvije trećine bolesnika može dobro
kontrolirati lijekovima – antiepilepticima. U ostalim
slučajevima, u kojima se dostupnom antiepileptičkom terapijom ne
može postići zadovoljavajuća kontrola epileptičkih napadaja,
ponekad se primjenjuje neurokirurško liječenje – primjerice,
mikrokirurški zahvati ili implantacija vagusnog stimulatora.
Epilepsija utječe na sve aspekte života i lako može postati
fizička, psihička i socijalna poteškoća pojedincima i njihovim
obiteljima. Danas se epilepsija vrlo uspješno kontrolira, a
stigma koja ju prati je posljedica neznanja i predrasuda. Kako bi
se uklonila stigmatizacija bolesnika s epilepsijom, u svijetu su
pokrenute brojne akcije u cilju destigmatizacije
epilepsije, podizanja svijesti o toj bolesti i pokretanja
različitih obrazovnih programa s ciljem razumijevanja bolesti.
Važno je educirati članove obitelji i osobe iz okoline kako bi
mogli provesti mjere prve pomoći u slučaju pojave epileptičkog
napada, piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo.