REPREZENTATIVKA U RIBOLOVU Natalija Žganec: ‘Želja mi je postati najboljom na svijetu’

Da Krištanovec, naselje iz sastava Grada Čakovca, ima hrvatsku reprezentativku u sportskom ribolovu malo je neobično. Obično vrhunske rezultate u tome sportu postižu 'ljudi kraj vode'.

Mlada 26-godišnja Natalija Žganec iz Krištanovca je pokazala da ne mora biti tako, pokazala je kako u sportu to nije pravilo. Sport potvrđuje pravilo da kad se nešto voli i kada se nečemu stremi u njemu je sve ostvarivo.

Prva pretpostavka za to je ljubav prema nekom sportu, predispozicije, podrška roditelja, okoline, stručnih suradnika i prijatelja. Nataliji se je to sve posložilo, a posložilo se je i to da je danas u stalnoj vezi s ribolovnom opremom.

Zaposlila se u “struci”, kako voli reći, u prodavaonici s ribolovnim priborom Matchfishing u Čakovcu. Inače je “naša” Nataljia tehničarka cestovnog prometa, a jedno je kraće razdoblje radila u Toplicama Sveti Martin.

Neizostavno, kako si dospjela k vodi, ribolovu?

– Mama je rodom iz Donje Dubrave, gdje su moji ujaci Drago i Josip  Matotek uveli moga tatu Vladimira, kao njihovog zeta, u svijet ribolova u koji se od prve zaljubio u njega da bi se ta ljubav štafetno proširila najprije na mojeg brata Majkla, a potom je tata i mene počeo voditi na Dravu i okolne ribnjake. Sve je počelo iz hobija i izraslo u veliku ljubav koja će po meni trajati dugo, vrlo dugo – kaže Natalija i dodaje kako joj je svaki odlazak “na vodu” pričinjavao sve veće i veće zadovoljstvo i kako joj nikada nije bio problem  probuditi se vikendom u 5-6 sati ujutro, kada nije bilo škole, i otići u ribolov. 

Sjećaš li se prvog ribolova i ulova?

– Ne sjećam se baš prvog ribolova jer sam počela s 5 godina odlaziti u ribolov, ali mislim da je svima kao klincima prvi ulov bio keder, hehe! Kedere je, konačno bilo i najlakše uloviti. Ali se sjećam prvih natjecanja i stalne nervoze pred natjecanje. 

S vremenom su u ribolovu dolazili i rezultati. Kako, zahvaljući najviše kome?

– Moj najbolji kapetan, trener i podrška je tata. Zahvaljujući tati sam tu gdje jesam, omogućio mi je svu potrebnu opremu već u počecima bavljenja ribolovom, te me naučio mnogim ribičkim tajnama i majstorijama, svemu što danas primijenjujem. 

Natalija će neizostavno dodati: – Smatram da je ribolov skupi sport, mama i tata su se morali puno odreći kako bi brata i mene snabdjeli svom potrebnom opremom pa im ovom prilikom mnogo hvala kao i mojem sadašnjem šefu Davoru Kolmaniću što mi je omogućio sponzorstvo talijanske tvrtke “Milo”. 

Od koga si sve učila i prvi natjecateljski uspjeh s kojim se ponosiš?

– Kao što sam navela, tata me je podučio mnogim ribolovnim tajnama i pravilima, ali i kolege iz kluba također se bili uvijek spremni sa savjetima. A prvi moj ponos datira iz 2004. godine kada sam kao kadetkinja zauzela pojedinačno 3. mjesto te ekipno 1. mjesto i koliko se sjećam bila sam najmlađa u toj konkurenciji. 

Kako si dospjela u Svetu Mariju, SRK “Klen”?

– Htjela sam loviti 1. Hrvatsku žensku ligu jer je to i jedini način da se plasira u reprezentaciju. Tada je bio to jedini klub u Međimurju koji je imao žensku ekipu na toj razini. Pružili su mi priliku i nadam se da sam im se dobrim rezultatima odužila.  Nastupala sam za njih i kao juniorka, također smo nizale  super rezultate na kupovima i županijskoj razini.

Koji su te rezultati doveli do reprezentativnog statusa?

– U Španjolsku, Mađarsku i JAR na međunarodna natjecanja sam se plasirala kao 5. u Hrvatakoj ligi, a ove godine nastupam u Nizozemskoj, s prošlogodišnjim 4. mjestom na tablici. Trebam istaknuti kako se sve to odvija tek u seniorskoj konkurenciji jer kao mlađa nisam imala značajne rezultate na razini države, tada sam pobjeđivala samo na županijskoj razini. 

Najveći pojedinačni uspjeh u reprezentaciji?

– Svjetsko prvenstvo u Mađarskoj kada sam prvi dan natjecanja bila prva u sektoru, a drugi dan 5., te time zauzela 11. mjesto na svjetskoj tablici, a kao reprezentacija Hrvatske zauzele smo 6. mjesto u svijetu od ukupno 17 ekipa. 

S kojim se ribolovnim uspjehom posebno ponosiš?

– Svaki rezultat ima svoju lijepu priču, ali rezultat, kao što sam rekla, prvog dana natjecanja u Mađarskoj je san svakog natjecatelja. Osjećaj vidjeti tatu i ekipu da se ponosi tobom je neopisiv.

Odličja niti ne brojiš. Znaš li mođa koliko je čega?

– Iskreno ne znam, ali znam da moramo staviti još par polica za pehare u hodnik.

Koja ribolovka  ti je bila uzor i zbog čega?

– Anja Groot, trostruka svjetska prvakinja iz Nizozemske. Fascinira me njezina brzina, ali smirenost. Predanost ribolovu i kakvoća izvedbe svakog poteza me oduševljavaju.

Da li je ribolovno natjecanje zahtjevno i kako gledaš žene u tom sportu?

– Smatram da iziskuje najvišu psihičku spremnosti, treba biti smiren tokom 4 sata natjecanja, a tko to ne proba ne može poimati tu zahtjevnost. Drago mi je da je sve više i više žena u ribolovu, volimo se dokazivati muškim natjecateljima. Pariramo im ,pogotovo naše mlađe generacije. Imamo puno cura koje imaju jako dobre izglede za izvrsne rezultate – kaže i dodaje kako joj je posebno drago i u njoj pobuđuje neki posebni osjećaj kada je bolja od nekog natjecatelja, a za što je potreban trud i znanje, a kada se to stopi nema razlika.

Sportski planovi i želje?

– Ostvariti dobar rezultat ove godine  na “svjetskom” u Nizozemskoj i jednog dana postati svjetska prvakinja!

Za kraj je željela istaknuti svojih nekoliko posebnih rezultata i to kada je s juniorkama “Klena” bila  pojedinačna i ekipna prvakinja, kada je bila  pojedinačna viceprvakinja, ekipna prvakinja s juniorima u muškoj konkurenciji i da je više puta bila među prve tri natjecateljke na županijskoj razini. Više puta u prvih 3 na županijskoj razini.

S Natalijom smo pričali nakon godišnje izborne skupštine SRK “Klen” gdje je, kao gotovo na svakoj skupštini, primila posebnu klupsku nagradu. Poželjeli smo ih što više… Sudeći prema entuzijazmu i njezinim razmišljanjima stekli smo dojam kako se Natalija tek “zahuktava”. Pogađate prema kojem cilju…