Neupućenost u zakonske tajne očito ima svoju cijenu. Čovjek uči dok je živ
Temeljna dvojba u životu svakog prosječnog vozača nakon što mu
‘oderu kaznu’ prekršajnim nalogom, nije ona što je Hamlet
izgovara na groblju gledajući netremice u lubanju. Nije pitanje
biti ili ne biti, već je pitanje prigovarati ili ne prigovarati,
buniti se ili ne, dignuti glas tj. pisati prigovor ili se
pokunjiti i platiti kaznu?
Ljudski je zatražiti savjet bližnjeg ili možda manje bliskog ali
elokventnog sugovornika. Više ljudi više zna. Što činiti,
prigovoriti ili ne prigovoriti? Znaju ljudi biti dobronamjerni a
istodobno neupućeni. Znaju reći, ma što te košta? Prigovaraj
možda sud uvaži tvoje navode ionako ti ne može izreći veću kaznu
nego što ti je izrečena. Nemaš što izgubiti!
Laž, okrutna laž! Neistina, ljepše zvuči, ali rezultat je isti.
Najčešće takvu neistinu izgovaraju ne iz zle namjere već iz
neznanja. Moguće je da vas tako savjetuju i zbog krive
interpretacije nekih zabrana o kojima su negdje nešto ovlaš
svojedobno načuli.
Vlada zapravo neka neutemeljena fama kako vam sud presudom ne
može nikako povodom vašeg pravnog lijeka bila to žalba ili
prigovor izreći veću novčanu kaznu od one koja vam je već bila
izrečena. Ne može se reći da u Prekršajnom zakonu ne postoji
zabrana preinačenja na gore. Naravno da postoji!
Piše tako lijepo u odredbi čl. 202. st. 4. kako se presuda ne
smije izmijeniti na štetu okrivljenika ako je žalba podnesena
samo u korist okrivljenika. Pazite samo, jedino i isključivo u
slučaju ako je žalba podnesena u korist okrivljenika. Žalba može
dakako biti podnesena i na štetu okrivljenika!
Međutim, kada je riječ o prigovoru okrivljenika protiv obaveznog
prekršajnog naloga onda to ne vrijedi. Naime, zakon je to
propisao. Malo prikriveno, ali ipak piše. U odredbi čl. 239. st.
12. piše kako ‘u prekršajnom postupku koji se vodi sukladno
st. 8. tč. 4. i st. 9. i 10. ovog članka sud nije vezan zabranom
iz čl. 202. st. 4. Ovog Zakona’.
Malo je ‘zeznuto’ za pročitati pravilno zar ne? Stoga ćemo
otkloniti dileme, ako ih imate.
‘U prekršajnom postupku koji se vodi povodom prigovora
okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga zbog poricanja
prekršaja, sud nije vezan načelom zabrane preinačenja na gore i u
presudi može izreći veću novčanu kaznu od novčane kazne koja je
bila izrečena obveznim prekršajnim nalogom’. To je stav Visokog
prekršajnog suda Republike Hrvatske iz odluke Pž-538/12 od od 17.
siječnja 2012.
Znači postoji u ovom slučaju mogućnost izricanja veće novčane
kazne, od one koju su vam ‘oderali’ tj. napisali u obaveznom
prekršajnom nalogu. U konkretnom slučaju iz kojeg potječe
citirani stav suda, sirotom vozaču je Policijska uprava izdala
obavezni prekršajni nalog te izrekla novčanu kaznu u iznosu od
1.000,00 kn. Nakon prigovora okrivljenika zbog poricanja
prekršaja i provedbe postupka prvostupanjski sud je donio presudu
kojom je okrivljenika proglasio krivim te mu zbog počinjenog
prekršaja izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1500,00 kn.
Kao što i sami vidite kazna ‘poskupjela’ za 500,00 kn.
Neupućenost u zakonske tajne očito ima svoju cijenu. Čovjek uči
dok je živ. Kad je zakonska odredba u igri, svaka riječ je
bitna. Presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika ako
je žalba podnesena samo u korist okrivljenika. Pazite, žalba a ne
prigovor! Ne, nije to jedno te isto. Kad je riječ o
prigovoru, pamet u glavu!
Kako piše portal revijahak.hr, pored toga i kad je žalba u
pitanju, presuda se ne smije izmijeniti ako je samo, jedino i
isključivo u korist okrivljenika ta žalba podnesena, a nije
okrivljenik jedini koji ima pravo žaliti se. To pravo pripada i
drugoj strani.
