Ova priča je samo dio mozaika o obiteljskoj pripadnosti vatrogastvu gdje je ljubav prema ovom plemenitom pozivu jača od svih opasnosti koje ono nosi sa sobom
Rade zajedno u JVP Čakovec, ali i u DVD Kotoriba. Odlučili su dio života posvetiti humanosti. Ova priča je samo dio mozaika o obiteljskoj pripadnosti vatrogastvu gdje je ljubav prema ovom plemenitom pozivu jača od svih opasnosti koje ono nosi sa sobom.
Obojica su zaposleni u JVP i članovi su DVD Kotoriba. Tati Stanku su 54, a sinu Bojanu 31 godina. Za obojicu bi mogli reći kako su, uz obitelj, život posvetili humanosti, spašavanju života i imovine ljudi. Kakav je to život najbolje osjećaju njihovi najbliži, Stankova supruga Marina i njegov 94-godišnji otac, koji je i najstariji muškarac Kotoribe.
Tu je Bojanova supruga Josipa, s kojom živi u Prelogu, i njegova dva sina Dorijan i Božidar. Njihov život je vječita strepnja i pitanja, hoće li se vrati kući? Znale su one kako će ih ta strepnja pratiti, ali su i znale da uzimaju muškarce čija je prva ljubav bila – vatrogastvo.
Kažu kako, svaku obitelj vatrogasca, pogotovo onih profesionalnih, opterećuju opasnosti odabira dijela svoga života.
– Život nam je plemenit, ali i dnevno izložen opasnostima. Nikada ne znate što vas čeka na intervenciji, kakve opasnosti vrebaju u plamenim jezicima, unatoč primjeni najviših sigurnosnih mjera, iz kojih može proizaći ono najgore. No, u trenutku spašavanja ljudi i njihove imovine o tome ne razmišljamo – kaže stariji i iskusniji Vugrinčić.
Ljubav prema vatrogastvu?
Tata Stanko će reći kako se u DVD Kotoriba upisao kao đak-prvak u vatrogasnu kategoriju ondašnjih pionira na animaciju, danas pokojnog, člana DVD Zlatka Milovanovića. Bojan će reći kako je tatina vatrogasna odora u kući naprosto ‘zvala’ da je jednog dana obuče. Krenuo je njegovim stopama. Kod obojice je ta ljubav rezultirala završetkom Srednje vatrogasne škole u Zagrebu.
Profesionalni počeci?
Stanko je profesionalnost usavršavao u Vatrogasnoj brigadi Grada Zagreba, a Bojan kao vatrogasac i mlinar u kotoripskom Mlinu, a potom se i on poput tate zaposlio u JVP Čakovec.
Stanko je profesionalac od 1986. a Bojan od 2015. godine.
S obzirom na staž, vatrogastvo nekad i danas?
Stanko će reći…
– Vatrogastvo u vrijeme moje mladosti je zaostajalo za današnjim suvremenim. Mislim tu na vatrogasnu opremu, a i na stručnost vatrogasnih kadrova. Oprema je daleko suvremenija, a današnji vatrogasni kadrovi, profesionalci i volonteri, su daleko educiraniji u odnosu na moju mladost. Konačno, danas su sve naše intervencije daleko složenije, opasnije.
Kao dobrovoljni vatrogasci?
Kao što smo ranije spomenuli, u vatrogastvu su od dječačkih dana. Stanko je danas vatrogasni časnik 1. klase, dok je Bojan vatrogasni časnik.
Stanko ističe ponos što je od malog ‘pionirčeka’ došao do predsjednika jednog od najstarijih DVD-ova koje je prije dvije godine obilježilo 130. obljetnicu. Kao ugledni međimurski vatrogasac, član je Zapovjedništva VZ Međimurske županije, zapovjednik VZP Kotoriba, Donja Dubrava, Donji Vidovec i Sveta Marija. U JVP je voditelj vatrogasnog odjeljenja, obavlja i druge dužnost i obveze po potrebi službe, od vozača, voditelja smjene i operativnog dežurnog.
Vatrogasna natjecanja
Ističemo ih jer je kao malac sudjelovao na brojnima od njih, a
kada je već zakoračio u zrele vatrogasne godine svoja je umijeća
pronosio diljem Lijepe Naše. Ponosi se on zlatnom i dvije srebrne
medalje s vatrogasnih olimpijada u Danskoj, Češkoj i Francuskoj,
a osvojio ih je s natjecateljskim ekipama JVP Čakovec.
Stanko ističe, kao i svaki vatrogasac, ponos spomenice za 30. godišnji rad u DVD Kotoriba te druga odličja, a posebno ističe Odlikovanje za posebne zasluge u vatrogastvu koje mu je dodijelila HVZ.
Kao iskusnog vatrogasca, zanimalo nas je njegovo mišljenje o vatrogastvu Međimurja, odnosno Kotoribe.
– Međimursko dobrovoljno vatrogastvo je jedno od najbolje ustrojenih u državi jer se posebna pozornost posvećuje razvitku i opremanju DVD, kao i JVP, a iznimna se pažnja posvećuje pomlađivanju članstva i stručnom radu s njima jer su oni jamstvo ostanka i opstanka dobrovoljnog vatrogastva – kaže, a za kotoripsko će dodati: – 132 godine postojanja dovoljno govori i ponosan sam što je ‘moje’ društvo stručno osposobljeno za sve vrste protupožarnih intervencija, a dobro smo i tehnički opremljeni.
Neizostavno pitanje za Stanka. U vatrogasnim interevencijama ima specifičnih situacija, izdvoji jednu koju ćeš zauvijek pamtiti?
– Na vatrogasnim intervencijama uvijek ima specifičnih situacija. Svaka intervencija je sama za sebe specifična i različita od drugih tako da neću nijednu izdvajati – kaže.
I za kraj. Da se ponovno rodite i birate zvanja, što biste odabrali?
Pogledavši se, oni su bez razmišljanja rekli: – Izabrali ponovno ovaj humani poziv jer vatrogasce krasi jedna obiteljska i nerazdvojna cjelina. Tako je barem kod nas, a vjerujemo kako ni druge obitelji nisu izuzetak.
Reći ćemo kako je Stanko i pasionirani lovac. Lovnik je u LD Jarebica Kotoriba, a u Općinskom vijeću Općine Kotoriba je predsjednik.
Što reći za kraj? Stanko i Bojane – sretno!
