Studentica primaljstva Elena Del Duca iz Čakovca volontira u afričkoj bolnici. Kako nemaju ni najosnovnije stvari, Elena pokreće humanitarnu akciju, čiji dio možete postati
– Sve je počelo prošle godine kad sam trebala završiti
preddiplomski studij primaljstva i
razmišljati o završnom radu. Htjela sam pisati o uvjetima u
zemljama trećeg svijeta i njihovim porodima. Ta ideja mi nije
izlazila iz glave. Dok su drugi pripremali završni rad,
odlučila sam upisati apsolventsku godinu, radila sam cijelo
ljeto preko student servisa, skupljala novac gdje sam stigla
i šest mjeseci kasnije evo me u veljači na plus 30 na
drugom kraju svijeta – svoj hrabri pothvat objašnjava 22-godišnja
Elena Del Duca iz
Čakovca, studentica treće godine Primaljstva na Fakultetu
zdravstvenih studija u Rijeci koja se trenutačno nalazi u
gradu Arusha na sjeveru Tanzanije.
Health Center” te istovremeno posjećivati sklonište “Pipi House”,
gdje će uz rad pomagati u edukaciji djevojaka i žena. S
obzirom na uvjete u kojima se hospitalizirani nalaze, odlučila
je pokrenuti humanitarnu akciju prikupljanja potrepština.
– U ovom mjestu ljudi nemaju najosnovnije stvari, pelene,
rukavice, klemice za podvezivanje pupkovine, posteljinu za
krevete, vodu ni sapun! Žene na porode same donose stvari
koje trebaju. U skloništu zvano “Pipi house” živi ženska
siročad, trudnice, odbačene žene u dobi od 0 do 24 godine.
Objekt sadrži svega pet soba i čak više od 80 žena. Jedan
krevet dijele 3 ili 4 osobe s malom djecom koja nemaju
pelene. Prošli tjedan imale smo radionicu pranja ruku, kao
prevenciju širenja infekcija. Ako dođe do
infekcije i netko se razboli, odmah treba u bolnicu, a ovdje
nitko nema osiguranje ni novac za to. Ako nemaš novac, ne
žele te primiti u bolnicu i djeca umiru od neke nama
bezazlene bolesti.
No ipak, kad sam u njihovoj blizini ne vidim niti jednu ne
nasmijanu osobu, vedru i spremnu na zagrljaj i druženje. Tu
ostajem još dva tjedna i prikupljam novac na svoj osobni račun,
ne planiram donirati novac već kupiti ono najpotrebnije.
Zahvaljujem svima, iz dubine svog srca na svakoj donaciji.
Djeca vam šalju puno zagrljaja i puse. Da vam bar mogu poslati
toplinu koju ja osjećam kad me jedan od njih zagrli kao da
se znamo cijeli život – ispričala je Elena.
– Htjela bih se zahvaliti prijateljima i obitelji koji su cijelo
vrijeme bili uz mene, podrška i najveći navijači ikad za ovo
putovanje. Bez toga, ne bih bila tu gdje jesam. Jer prvo pitanje
koje su mi uvijek svi postavljali je bilo: “Kaj se ne bojiš?
Ti si luda.”, ali oni pravi su me samo zagrlili i rekli:
“Jedva čekam da mi sve ispričaš kad se vratiš.” – poručuje mlada
primalja velikog srca.
