Stav je sudske prakse da se i prilikom pretjecanja vozač dužan kretati dopuštenom brzinom. Međutim ni zaborav na retrovizor i okret glave nije blagonaklono tretiran
Kada imamo kombinaciju pretjecanja i skretanja ulijevo kojim se
sječe put drugom vozilu, e tu zna biti gusto i zna loše završiti.
Česte su prometne nesreće u kojima na vozilo koje skreće ulijevo
nalijeće vozilo u pretjecanju. Nisu se uočili ili su se prekasno
uočili. Vozila u pretjecanju kreću se dakako i moraju
kretati brže od vozila koje namjeravaju preteći. Brzina, nepažnja
i eto lošeg ishoda.
Kako si pomoći? Pogled, okret! Zvuči jednostavno. Svako
sretanje ulijevo mora biti praćeno pogledom u retrovizore,
okretom glave i provjerom mrtvog kuta. To su radnje koje moraju
ići u kompletu s davanjem lijevog pokazivača smjera što ga
žmigavcem volimo nazivati. Redoslijed nije sporan nikome. Prije
nego se posve uvjerite da vas nitko nije nakanio pretjecati ne
motajte volan. Pogled, okret, nije teško a može spasiti stvar,
čak i život!
Naravno da vas zanima kako stvari stoje kad u takvoj situaciji do
prometne nesreće dođe. Vi niste gledali ili niste dovoljno dobro
gledali a vozilo koje vas je pretjecalo bilo je prebrzo! Tko je
kriv ili tko li je više kriv? Stav je sudske prakse da se i
prilikom pretjecanja vozač dužan kretati dopuštenom brzinom.
Međutim ni zaborav na retrovizor i okret glave nije blagonaklono
tretiran, piše portal revijahak.hr.
Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-1964/13-2 od 10. listopada
2013. utvrdio je postotke odgovornosti 70% : 30% (omjer)
konstatiravši pri tom da ‘prema ocjeni ovog Suda osnovni uzrok
nastanka štetnog događaja je nepropisna vožnja vozača koji je
kritične zgode, a da prethodno nije utvrdio može li započeti
radnju skretanja ulijevo, započeo ovu radnju i to u vrijeme kada
je vozilo drugog vozača bilo u fazi pretjecanja njegova vozila,
pa je na taj način presjekao put vozilu tog vozača u
kretanju. Drugim riječima on je opisanim propustima stvorio
opasnu situaciju u prometu s obzirom da nije smio započeti radnju
skretanja ulijevo a da se prethodno nije uvjerio dopušta li mu to
prometna situacija, a što je on propustio učiniti. S druge strane
brzina kretanja vozila u pretjecanju bila je veća od dopuštene za
naseljeno mjesto ali ona nije osnovni uzrok nastanka štetnog
događaja jer treba imati na umu da je radnja pretjecanja poduzeta
gdje je to bilo dopušteno. No i prilikom pretjecanja vozač je
dužan kretati se dopuštenom brzinom’.
Stoga je utvrđeno kako je prvostupanjski sud, ocjenjujući ukupne
propuste na strani oba sudionika štetnog događaja pravilno
ocijenio suodgovornost nastaloj šteti od 70% na strani vozača
koji je poduzeo radnju skretanja kada ga je već pretjecalo drugo
vozilo na mjestu gdje je to bilo dopušteno, a 30% vozača koji je
u pretjecanju upravljalo vozilom brzinom većom od dopuštenje.
