34-godišnja Petra Supina, socijalna pedagoginja u OŠ Jože Horvata Kotoriba i psihoterapeutkinja, odazvala se našoj zamolbi da progovori o danu koji s godinama poprima neke druge, nove konture.
Što Valentinovo predstavlja masama?
– Kao psihoterapeut ja Valentinovo razumijem kao dan kada skrećemo fokus na potrebu za ljubavi i pripadanjem, no smatram kako bi to doista trebalo činiti svaki dan jer ne kaže se badava da je ljubav ultimativna moć. Drugi ljudi su nam potrebni jer jedino uz druge možemo zadovoljavati svoje potrebe. Današnjica nam je užurbana, stresna, puna obaveza pa je dobro da postoji dan u godini kada je ljubav na prvom mjestu.
A isto tako je danas i puno “jednostavnije” izjaviti ljubav jer
načina za to ima beskonačno mnogo, čak nam i tehnologija u tome
pomaže. Društvene mreže sjajna su stvar koja olakšava povezivanje
no ako je to jedini način onda dugoročno nema prostora za
zadovoljstvo. Neke bitne stvari kao što su dodir, miris i
slično ipak možemo osjetiti samo u stvarnom vremenu i
prostoru sa stvarnim ljudima.
– Drugi aspekt Valentinova je naravno konzumerističke naravi. Cvijeće, čokolada, srca prodaju sve taj dan. Nisam pobornik konzumerizma, ali ima nešto privlačno u tome, osobito nama ženama – kaže naša sugovornica. Okrenuli smo na njezinu osobnost s pitanjem gdje u svemu tome ona i njezin suprug Dado?
Petrina ljubavna priča prikladna uz Valentinovo
– Moja ljubavna priča nalik je na neku filmsku priču i sasvim je
prikladna za Valentinovo. Svog sadašnjeg muža upoznala sam prije
19 godina. On je bio student, a ja srednjoškolka. U jednoj fazi u
tih 19 godina nismo bili zajedno, ali smo bili skupa jer doista
mogu reći da je on moja prva i jednina prava ljubav. Danas mu
mogu zahvaliti na tom periodu jer sam u toj fazi kad mi je
nedostajao najviše naučila o sebi, o tome što želim i što mi je
važno, a istog mišljenja je i on. Ove godine ćemo proslaviti 5.
godišnjicu braka, a naši klinci 2. i 4. rođendan i planiramo
rasti u broju članova obitelji.
– Ono što ja smatram da je za mene i moj brak najvažnije jest prijateljstvo koje imamo moj muž i ja. Romantika je bitna, ali nije presudna. Povjerenje, stabilnost i odnos na prvom mjestu to su temelji na kojima se opstaje. U trenucima kada sam se suočavala s gubitkom mlađeg brata, a to je nešto što ne prestaje boljeti, upravo je taj odnos temelj za svakidašnji oporavak. Kriza ima na svakodnevnoj razini, ali se one rješavaju jer i ja i Dado znamo reći: “u pravu si”.
Kako ćete obilježiti Valentinovo?
– Zvučati će patetično, ali Valetninovo je nama svaki dan. Kako? Kad ja njemu ostavim porukicu na frižideru s natpisom “volim te” ili kad on meni kupi čips od paprike, nisam tip za cvijeće… Mislim da su sitnice bitne jer se tako grade velike stvari. Kuća se sastoji od mnoštva malih cigli, a ljubav od mnoštva malih djela – lijepa je poruka na koju će dodati:
– Ove godine ćemo spojiti ljubav i znanost za Valentinovo, naime
oboje držimo predavanja na ovogodišnjem Psihošpanciru pa ću ja
uživati slušajući njega, a on mene. S klincima ćemo imati
romantičnu večeru i to će biti vrhunac Valentinova, nas četvero
na okupu. Pozivam i sve da iskoriste 14., 15. i 17. veljače da
prošpanciraju po doista bogatom programu Psihošpancira.
– Mislim da je za klince puno važnije da im se stvari pokazuju, a ne samo objašnjavaju. U odgoju je najbitnije razumjeti činjenicu da smo mi roditelji za našu djecu, okolnosti i da odlučujemo samo o tome kakve okolnosti želimo biti te da nismo mi ti koji odlučujemo kako će se oni ponašati. Kada smo dobro povezani tada su značajno veće šanse da će naš utjecaj biti snažniji. Uz dobre okolnosti veće su šanse da nešto dobro izađe iz toga. Granice moraju postojati jer one predstavljaju sigurnost za djecu.
– Kroz svoj psihoterapeutski rad sa svakim klijentom dolazim do
zaključka da su svi mentalno bolesni ljudi u suštini samo
nesretni jer nisu povezani s njima važnim ljudima – kaže Petra i
navodi da uprvo to želi istaknuti kao valentinovsku
poruku.
Ima li ljepšeg završetka? Slijedite Petru bar u nekim segmentima
njezinih razmišljanja i njezina života jučer, danas…
