HUMANOST OD MALIH NOGU Laura je shvatila što znači i kako se može pomagati

Na društvenim mrežama svakodnevno možemo naći i po nekoliko poziva za pomoć. Za tim pozivom krenula Snježana Permozer Hajdarović, dr. med., liječnica u Kotoribi i njezina kćer Laura

– Bilo da se pomoć traži za pojedinca, obitelj, udrugu ili neku organizaciju.
Vjerojatno je i razlog veća dostupnost informacija, ali imam osjećaj da je sve više onih kojima je uslijed bolesti, prirodnih katastrofa  ili nesretnim slijedom događaja onemogućen dostojanstven način života – kaže doktorica Snježana čija je kuća na adresi u Prelogu.

Ona će k tome dodati: – Liječnica sam i u srži mog zanimanja je pomaganje drugima, a  onda se javi novi problem, odabir kome pomoći jer ne možete svakome!? Pomoć može biti raznolika: stručna, fizička, materijalna, a ponekad je dovoljno samo biti prisutan – kaže.

Osvrnula se na malu humanitarku, 10-godišnju osmoškolku, kći Lauru.

– Naša kćer Laura je jedinica i iako smo se trudili da ju ne razmazimo, nikada nije u ničemu oskudijevala i nije joj jednostavno shvatiti da zapravo treba biti sretna i zadovoljna sa svojim načinom života. Srce za životinje oduvijek ima i prvo željeno zanimanje joj je bilo veterinarka i teta čuvalica u vrtiću za životinje – ispričala nam je doktorica, a potom dodala kako Lauri malo teže ‘idu’ ljudske sudbine.

– Kad krene sa žalopojkama u stilu ‘njen život nije fer’, pričamo joj o drugoj djeci/obiteljima čiji život zbilja ‘nije fer’ – rekla je. To zdušno doktorica radi sa suprugom Miljenkom, istaknutim prosvjetnim djelatnikom ne samo u Međimurju, već i znatno šire.

Doktorica nam je s posebnom radošću opisala Laurinu prvu humanitarnu aktivnost.

– Poslala je svoje plišane igračke djeci tijekom migracijske krize. Kasnije smo zajedno birale igračke koje bi davala meni da nosim u ambulantu ili bi poklonila u vrtić. Približavanjem božićnih blagdana, a i rođendana jer smo obje rođene u siječnju, znala sam da će se sakupiti prilično slatkiša. Sjetila sam se da bi ih mogli poslati u Dječji dom Zagreb i zatražila njeno dopuštenje. Bilo je malo premišljanja, ali je onda rekla: – Može, budemo poslali, trebamo širiti dobro i ljubav.

To je bila Laurina osobna odluka za ulazak u mali svijet humanosti i tako su paketi sa slatkišima i nešto školskog pribora krenuli put Zagreba. Dogovor je ‘pao’ da će i dalje pripremati i slati paketiće, da tu neće stati i da će nastojati, poput mame, pomagati potrebitima gdje god stigne pa je tako nedavno u centru Čakovca sudjelovala i na Danu mimoza.

– Za sad stoji odluka da će se pridružiti i ostalim humanitarnim akcijama Županijske lige protiv raka čakovec čija sam članica – završava ponosno doktorica.