Predsjednica Mjesnog odbora Zvjezdana Račman kaže nam da najviše problema radi romska obitelj kojoj je susjedna Općina Legrad pomogla kupiti u Župancu kuću.
Dvojica djelatnika šljunčare u Malom Bukovcu u Varaždinskoj
županiji pokušalo je spriječiti troje razbojnika u krađi drva
koja su tovarili u kombi.
No, razbojnici su ih napali i ozlijedili 28-godišnjaka, a potom
su na automobilu u vlasništvu 67-godišnjaka kamenjem i ciglom
razbili sva stakla i svjetla, te pobjegli.
Među njima bio je i maloljetnik, te 39-godišnja žena. Najnoviji
je to slučaj koji je uznemirio mještane Općine Mali
Bukovec, u kojoj je u posljednjih godinu dana broj
kaznenih djela porastao za čak 40 posto!
Na Badnjak je u Župancu, selu s 200 stanovnika, pretučena i
opljačkana 82-godišnja starica.
– Provalili su joj u kuću i istukli tako da je završila u
bolnici. Sad je smještena u Dom. Ima isto 82 godine kao i ja.
Sama sam, nemam novca, mogu me samo ubiti. Lupali su mi noću po
prozoru, krali kokoši i purane. Po cijele noći ne mogu spavati –
kaže starica iz Županca, koja živi 200 metara od kuće u kojoj,
prema tvrdnjama mještana, živi obitelj koja terorizira cijelo
selo, pa i okolna naselja.
Za Novu godinu nastala je masovna tučnjava, došla je, veli, i
policija, pozvali su i specijalci koji su napravili reda.
– Kradu po vrtu, nemamo ništa od povrća. Od straha se ne usudim
više ni izlaziti iz kuće. Kćer zna doći prespavati tu jer sam se
bojala. U krađe idu kad se ugase lampe od javne rasvjete, poslije
pola noći, pa do 4 sati ujutro – žali se.
Žena koja živi tri kuće dalje kaže da se doselila iz Zagreba kad
su joj umrli roditelji koji su živjeli u Župancu, otkud je i ona
rodom. Suprug joj je umro, djeca su ostala u Zagrebu.
– Bojim se, naravno da se bojim. Imam dobrog psa čuvara, kujicu
Donu, koja je agresivna, pa me to malo tješi. Ta vam je obitelj
strah i trepet u selu. Samo gledaju gdje žive stari ljudi i
samci, pa da mogu haračiti – govori.
Predsjednica Mjesnog odbora Zvjezdana Račman
kaže nam da najviše problema radi romska obitelj kojoj je
susjedna Općina Legrad pomogla kupiti u Župancu kuću.
– Došlo ih je 18, nekoliko mjeseci je bilo u redu, a onda su
počeli problem koji su posljednjih mjeseci eskalirali. Imamo
reciklažno dvorište na koje ljudi traktorima dovoze otpad, a
Općina je morala osigurati zaštitare da čuvaju smeće. Kradu
željezo, bijelu tehniku, sve… i onda voze k sebi na dvorište,
proberu što se može prodati, a ostalo zapale. Svaki tjedan
jedanput je selo u dimu i smradu. Vatrogasci svako malo dolaze na
intervencije, susjed se boji da će ga zapaliti, guše nas jer pale
plastiku i odjeću koja im ne treba. Ljudi si agregatima griju
staklenike, a onda im dolaze po noći krasti naftu. Ljudima
prijete ako se usude zvati policiju. Po selu se događaju masovne
krađe kakve se nisu prije događale. Katastrofa… Postali smo
selo slučaj. Doselili su se u tu kuću prije godinu i pol, i sad
ih već u jednoj kući ima preko 20. Stalno im netko dolazi,
zaobilazimo tu kuću u širokom luku. Promijenili su više
automobila i jure s neregistriranim autima, ljudi se boje djecu
pustiti na ulicu – ogorčeno nabraja Z. Račman.
Općina pokušava riješiti problem, sastaje se Vijeće za prevenciju
koje ih je zamolilo da se pridržavaju reda, ali uzalud.
– Ne pokazuju dobru volju da se uklope među ljude i sredinu u
koju su došli. Zovemo policiju, ali policija ih ne može kazniti
jer imaju zaštićene račune. To je nacionalni problem, ne samo
naš. Radimo i plaćamo poreze i za njih, a kako nam vraćaju? Ako
ukradeš deset kuna možeš u zatvor, a oni dnevno kradu i krše
propise, i nikome ništa.Valjda svi imamo ista prava, i zakon bi
trebao biti isti za sve – ističe i dodaje da mještani imaju sve
manje živaca i polako se iseljavaju.
– Neki kažu da neka i njima država ili Općina daju novac za kuću,
pa da se odsele negdje gdje će imati mir i osjećati se sigurnima.
Ono što proživljavaju Međimurci, to proživljavamo i mi. A kad
dignemo glas, onda nas optužuju da smo protiv nacionalne manjine,
što nije istina. Zna se točno tko radi probleme – kaže.
Pokušali smo dobiti komentar članova obitelji u koju se upire
prstom, no nisu nam otvarali vrata.