Na Štefanje počinje blagoslov obitelji po kućama, a mnogi će, poput Stjepana, Štefa, Stipe, Štefice i Štefanije, slaviti i svoj imendan.
Sveti Stjepan zbog svog propovijedanja Isusovog nauka i
pripadništva zajednici kršćanskih učenika, bio je oko 36. godine
nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Kazna je bila kamenovanje do
smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema.
Na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim
krajevima štuje dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik.
Seljaci su u Istri na taj dan izlazili s konjima, jahali ili se
utrkivali. Na sam Božić u Hrvatskoj ljudi nisu odlazili u
posjete, već su bili doma s obitelji, ali drugog dana Božića,
dakle, na Štefanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su
snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile
darove.
Postoje i neke narodne izreke vezane uz ovaj dan. “Kiša na
Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje.” Ta izreka slična je
onoj “bolje Božić kužan nego južan”, što znači da za to doba
godine nije primjereno toplo i kišno vrijeme, pa će stoga
plodnost sljedeće godine biti mala.
