Filip Ude ponovno je u punom trenažnom pogonu. Srebrni gimnastički olimpijac odlično se oporavio nakon operacije koljena i poprilično zagrizao s pripremama za novu sezonu
– Iako su me mnogi bili otpisali kada su čuli za ozljedu, puno
njih me poslalo u mirovinu, ali nisam se dao. Znao sam da ću se
vratiti još jači – pun je samopouzdanja hrvatski reprezentativac.
Što se točno dogodilo tog kobnog 27. srpnja zbog kojeg si je
zakomplicirao kvalifikacije za njegove četvrte Olimpijske igre?
– Taj dan sam išao raditi višeboj, prvi put nakon odmora.
Zagrijavao sam se, ostali su mi još parter i konj s hvataljkama i
pri zagrijavanju na parteru, na jednoj dijagonali koja je u biti
lagana za skočiti, “izgubio” sam se u zraku. Nisam znao gdje sam.
To vam se dogodi jednom od 100 puta. Tijelo se skroz opusti i
padaš na leđa ili stražnjicu. Dogodilo mi se u saltu naprijed,
ali nisam znao da me parter tako jako odbacio i doskočio sam na
jednu nogu, desnu, ispruženu. I osjetio najgoru bol u životu. Čuo
sam kako je puknulo unutra. Katastrofa.
Puknulo je dosta toga, no prof. dr. sc. Saša
Janković na Svetom Duhu uspio mu je spasiti karijeru.
– Otišli su bili ligamenti, lateralni, kolateralni, prednji
križni, smrskan vrh tibije… Zvuči grozno i bilo je grozno, ali
sada je sve to iza mene. Mogu praktički sve ponovno raditi. Konj
s hvataljkama cijeli, sve elemente sam vratio. Još samo malo
pazim pri doskocima, ali od 1. 1. krećem s maksimalnim
opterećenjem.
Je li u bilo kojem trenutku pomislio da bi to mogao biti kraj
karijere?
– Ne. Niti malo. Da mi je parter najbolja sprava, vjerojatno bi
to bio kraj karijere jer se ne usudim više skakati na njemu. Ali,
kako je konj s hvataljkama moj broj 1, znao sam da ću se vratiti
u dvoranu. I to još jači.
Kaže “ova ozljeda je bila znak da je dosta”.
– Bila je moj oproštaj od višeboja. Vukao sam ga do 33. godine, a
to je ogromna stvar.
Ipak, s višebojem je već sada mogao biti siguran putnik za Igre u
Tokiju.
– Da se nisam ozlijedio, da sam mogao nastupiti na nedavnom
Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, siguran sam da bih se s
višebojem kvalificirao u Tokio. Postoji opcija da se kroz višeboj
kvalificira preko Europskog prvenstva u svibnju, ali ne, ne želim
ga više raditi. Sanjao sam prije mjesec dana kako radim višeboj s
takvom nogom, da se jako mučim… Bila je to užasna noćna mora. Ne,
višeboj za mene nema smisla, ne želim postati invalid. Ponavljam,
hvala Bogu pa mi je konj s hvataljkama najbolja sprava, s njom
mogu još nekoliko godina biti u svjetskom vrhu.
I s njim se još može plasirati na Igre. Kroz preostala tri
turnira Svjetskog kupa – Melbourne, Baku i Doha. Računica je
takva da se gledaju tri najbolja rezultata sa 8 turnira SK-a.
– Mora se puno toga poklopiti, ali šansa postoji i sve dok je
tako, borit ću se za Tokio. A ako ne uspijem, barem onda da odem
tamo kao komentator – kroz zezanciju će Filip
koji od 1. 1. okreće još jednu stranicu u životu.
– Okušat ću se u trenerskim vodama. Pomagat ću trenerima u klubu
u radu s klincima. Otvorila mi se ta prilika, a već dugo me
zanima vidjeti jesam li za taj posao ili ne. Stalno sam o tome
maštao i evo, sada se otvorila prilika. Meni će to biti kao drugi
trening u danu, ali mentalni. Rad s klincima će mi maknuti misli
sa vježbe. Jer, jasno, konj s hvataljkama ostaje moj broj 1, sve
ću podrediti da još nekoliko godina budem u svjetskom vrhu –
poručio je Filip Ude.