Cijenjene kolegice i kolege! Čestitam Nam Naš Dan. Kao prosvjetar, ali još i više kao roditelj, želim se zahvaliti na svim trenucima u kojima ste djecu gledali kao ravnopravna ljudska bića, kad Vam nije bilo teško ostati dulje u školi kako bi pomogli djetetu koje je upalo u probleme, ili pak ste se dodatno bavili djetetom kojem ste u očima vidjeli žeđ za znanjem.
Želim Vam zahvaliti na svakom majčinskom zagrljaju i riječima potpore koje ste nesebično pružali nesigurnom ili tužnom klincu, na svakoj zalutaloj ovčici koju ste vratili na pravi put, na svakom savjetu koji je pomogao roditelju pri odgoju vlastita djeteta, na svakoj ideji koja je vodila prema poboljšanju odgojno-obrazovnog procesa.
Svakako Vam želim zahvaliti što ste svoje osobne probleme ostavili ispred školskog praga, što ste ranjeni i omalovažavani od strane roditelja (ali i učenika) nastavili svoje poslanje visoko uzdignuta čela, što ste nepravedno potplaćeni i srozana digniteta smogli snage da obrazujete i odgojite generacije poštenih i pravdoljubivih ljudi.
Ali na kraju ipak moram s žaljenjem primijetiti da nismo svoj posao odradili do kraja i kako bi trebalo. O čemu se radi? Zakazali smo u odgoju i obrazovanju djece koja su danas naši vrli političari. A većina njih su 16 godina bili u sustavu školstva. Nismo ih odgojili i obrazovali u duhu cjelovitog razvoja ljudske osobe i duhovnog, moralnog, društvenog, kulturnog i gospodarskog napretka zajednice. Isto tako im nismo usadili duboko poštivanje spram ljudskih prava i temeljnih sloboda. Čast izuzecima.
