'Mudroljije z kotoripskoga zdenca' (kolokacije iz govora Kotoribe), autorica Anice Jauk i Ksenije Virgej, edicija je koja je jučer promovirana u Domu kulture Kotoribe
Svečanost “kotoripskog jezika”. Uveličao ju je i međimurski župan
Matija Posavec i s pravom jer je nazočio
trenutku promociji znanstvene knjige.
Šesti prosinca 2019. godine Kotoribu je uvrstio na još jednu
pozornicu pisane riječi. Kotoriba je toga dana dobila još jedan
pisani trag otkrivanja riječničkog blaga govora Kotoribe, a to je
samo prilog tome što je govor Kotoribe prije dvije godine uvršten
u zaštićeno nematerijalno kulturno dobro RH. Toga dana je u
prepunoj dvorani Doma kulture Kotoribe održana velebna promocija
knjige zanimljivog naslova ” Mudroljije z kotoripskog
zdenca”(kolokacije iz govora Kotoribe). dviju književnih
anonimki, Anice Jauk i Ksenije Virgej.
Držimo da su one ovim pisanim tragom izašle iz književne
anonimnosti pogotovo jer su obećale kako će nastaviti započeto,
jer je iza njih, što se tiče govora, ostalo još mnogo toga
neistraženo, a ono naprosto vabi da se to napravi da to jezično
blago krajnjeg istočnog kutka ne pregazi vrijeme.
Taj svečarski trenutak je došao uveličati međimurski župan
Matija Posavec, tu su bili općinski čelnici
Kotoribe Ljubomir Grgec i njegov zamjenik
Roberto Ujlaki, mjesni župnik vlč. Ivan
Kljunić, ravnateljica OŠ Jože Horvata Kotoriba
Snježana Matoš, ravnateljica Dječjeg vrtića
Kotoriba Žaklina Gregurec Kranjec, bili su
štovatelji autorica i njihovog djela iz Zagreba, Zaprešića,
Varaždina, Ključa Brdovečkog…., a brojnim Kotoripčanima kao i
izvođačima popratnog programa ne znamo niti broja.
U pozdravnoj riječi općinski načelnik Ljubomir Grgec je izrazio
zadovoljstvo što u Kotoribi ima ljudi koji brinu za njenu
prošlost, a naročito za jezik, njegovu prošlost za koju nismo ni
svjesni koliko je bogata. Potkrijepio je to pisanim projektima
koje je Općina svojim financijskim sredstvima pomagala dajući na
aj način svoj doprinos čuvanju svega vrijednog, pogotovo
kotoripskog. Najavio je i nove projekte gdje će vidno mjesto
zauzeti monografija Kotoribe. I župan međimurske županije izrazio
je radost i ponos što Kotoriba, poput drugih međimurskih sredina,
ne da dozvoljava da se od zaborava otrgnute vrijednosti prošlih
vremena, a pogotovo kad je u pitanju kultura i sve ono što su
stvarali naši preci.-Ipak, za Kotoribu je to poseban dan. Raduje
me što na ovom malom međimurskom prostoru ima toliko kulturnog
bogatstva kojem mogu zavidjeti na europskoj i svjetskoj razini.
Čuvajte to i vi….-poručio je župan dodavši kako će uvijek biti uz
takve i slične projekte, a da će i on biti jedan od promotora
takvih književnih postignuća.
O knjizi su redom govorili, Vinko
Horvat,zaljubljenik u prošlost, etnografiju, baštinu
Kotoribe, suradnik i prijatelj autorice Jauk, pogotovo u radu
KUD, te organizator i pokretač mnogih segmenata u kulturi. On je,
gledajući iz svoga kuta, najprije govorio o autoricama.
Anicu Jauk je prikazao kao lučonošu sijaset
kulturnih zbivanja u Kotoribi jučer, danas, a izrazio je vjeru
kako će ona biti to i sutra. Za Kseniju Virgej
je rekao, premda mu je susjeda, kako nije znao čime se bavi i što
nosi i skriva u sebi, ali u svakom je slučaju i za nju izrekao
ponos. Pohvalio je njihovo zajedništvo i strpljenje da sve
pronađeno i zapisano treba stavit “na kup”. Zahvalio se je svima
koji su prepoznali taj projekt i financijski ga poduprli
pokazujući time da štuju ono što su nam preci ostavili u zalog.-
Očekujem nastavak i novo izdanje !-poručio je. Biranim riječima
sa stručnog i “našeg” gledišta o knjizi je govorio doc.dr.sc.
Đuro Blažeka, urednik,redaktor, autor uvodne studije i jezični
savjetnik. Iz njegovog opširnog izlaganja izdvajamo riječi:- To
je blago Kotoribe koje skriva njene jezične tajne i sjećanje na
pretke. Istaknuo je kako mladi ljudi malo znaju i razumiju ono
što u knjizi piše, dodajući kako se rječnik čita poput romana i
kako je svaka rečenica iz knjige provokativna, iza svake rečenice
stoji sukob starog i novog svijeta. Uputio je na
odgojno-obrazovne djelatnike da tu knjigu uvrste na popis
literature, a kada je riječ o zavičajnom govoru. Izlaganje je
završio s vjerom kako će duh stare Kotoribe ostati živjeti u
srcima onih koji Kotoribu u srcu i nose. Uputio je riječi zahvale
svima onima, mještanima Kotoribe, koji su autoricama pomogli u
skupljačkim naporima.
U obraćanju okupljenima, autorice su o knjizi govorile svaka sa
svoje pozicije, no zajednička im je poruka kako su knjigu
posvetile svim Kotoripčanima, u zemlji i daleko od nje. Iznijele
su uvjerenje kako ovim potonjima još uvijek u ušima ugodno
odzvanja kotoripski govor, kotoripska materinska riječ. Želja je
da svi cijene kotoripsku baštinu, materinsku riječ i da je nose u
srcu. Na kraju izrekle nadu i vjeru kako u Kotoribi ima još mnogo
onih koji u srcu, ali i jasnom sjećanju, nose upečatljive
trenutke i događaje iz prošlosti kao svjedočanstvo vremena u
kojem su živjeli. Poručile su kako te vrijednosti treba i dalje
zapisivati i u nekoj drugoj knjizi ovjekovječiti. Riječi zahvale
su uputile uredniku izdanja koji je kao vrsni jezikoslovac
prepoznao vrijednost i veličinu kotoripskih lokalizama kao
prvorazredne lingvističke fenomene na tako malom prostoru kao što
je Kotoriba. Istaknule su kako je prof. dr.sc. Blažeka pomoći i
smjernicama uvelike pridonio da ova knjiga poprimi značaj
znanstvene knjige. I one su pobrojale kome su sve dužne uputiti
riječi zahvale posebno istaknuvši Općinu Kotoriba i njenog
načelnika Ljubomira Grgeca kao i Međimursku županiju.
Promocija je bila protkana kulturnim programom koji je bio sazdan
fragmentima iz knjige, a pjesmama ovog podneblja. Sve su to na
pozornici prezentirali mali osmoškolci, koje je uvježbala Anica
Jauk, te članovi KUD Kotoriba.
Program je vodila Diana Šarek koja je u
obraćanju publici istaknula kako su autorice knjige velikim i
dugogodišnjim trudom zadužile cijelu zajednicu, a trud su im
uzvratili svi oni koji su došli u dvoranu. Program je završila
predivnom opservacijom: “Ne zaboravimo da je jezik puno više od
samog sredstva komunikacije – jezik nas određuje, na njemu
sanjamo, razmišljamo i zbog jezika, na kraju, i jesmo
Kotoripčani.”
Edicija je tiskana u 1.000 primjeraka od kojih je Općina Kotoriba
polovicu ustupila autoricama koje su te večeri dugo potpisivale
kupljene knjige. Imati njihov potpis i posvetu, je čast i
zadovoljstvo.
Po želji heroina večeri, za kraj su sudionici programa izveli
skladbu “Kotoriba”, a u pjevanje su se uključili i nazočni u
dvorani. Vokalni solist je bio Vinko
Horvat.