U Hrvatskoj bi roditelji plaćali i 10 kn po satu, a u Engleskoj je to 11 do 15 funti, kaže Dadilja Doris
Roditelji koji zbog štrajka učitelja i nastavnika nemaju kome
ostaviti djecu na čuvanje, ovih dana listaju oglase na grupama na
društvenim mrežama. Cijene su od 20 do 55 kuna po satu.
“Odgovorna sam i strpljiva djevojka. Uvijek nasmijana i spremna
se prilagoditi djetetu neovisno koje dobi”, piše 19-godišnja
Klara koja ima već četiri godine iskustva u čuvanju djece.
Satnica joj je 40 kuna, a posao sklapa na temelju “individualnog
sporazuma”.
Dubravka ima 24 godine i tri godine iskustva. “Volim djecu i
iznimno mi je važno kreativno izražavanje, igra i istraživanje
svijeta u interakciji s njima. Dobro se snalazim i s kućnom
ljubimcima.” Od desetak dadilja koje smo kontaktirali sve su
željele ostati anonimne. Jedna od njih je i 33-godišnja Doris
koja djecu čuva 15 godina. Satnica: 40 do 50 kuna.
Potražnja velika i bez štrajka
– Nema povećanog opsega posla zbog štrajka. Mnogi školarci mogu
biti i sami kod kuće do povratka roditelja s posla, a one koji to
ne mogu pričuvaju bake, djedovi, tete, ujne, susjedi… No u
Hrvatskoj je danas općenito velika potreba za dadiljama, a nema
novca da bi ih se platilo – kaže ona te dodaje kako često i
odbija posao iako s iskustvom, preporukama i obrazovanjem
naplaćuje više od drugih.
– Osamnaestogodišnjakinje bi, na primjer, radile za 30 kuna po
satu, ja to sa svojim referencama ne želim. Ako dadilja nije
udana, sama je i nema financijsku pomoć, s 4500 mjesečno može
samo preživljavati, a ne i zarađivati – objašnjava Doris, koja je
prvostupnica predškolskog odgoja. Čuvala je djecu u Kanadi i
Engleskoj. Vratila se zbog obitelji i prijatelja, no razmišlja
ponovno otići.
– Planiram natrag u Englesku, to je zemlja djece i Mary Poppins.
Ovdje roditelji nude 10 kuna po satu, a u Engleskoj je to između
11 i 15 funti, 90 do 130 kuna. Kod nas većina dadilja još uvijek
radi na crno, a u Engleskoj imate mali milijun agencija koje im
rješavaju sve, od plaća do mirovine. Roditelji tamo rade 10 ili
12 sati, nisu doma, pa dadilje odgajaju djecu umjesto njih –
dodaje. Čudi je, kaže, što imenik dadilja u Hrvatskoj objavljuju
Centri za socijalnu skrb.
– Pa to nije socijalna kategorija! – kaže. Dadilje, osim preko
takvih imenika, posao često traže preko grupa na Facebooku. –
Treba biti oprezan. Ima dadilja koje ne znaju s djecom, rade samo
za novac i nije ih previše briga. Čujem i horor-priče. Jedna je
mama stalno spominjala sigurnost jer je na djetetu primjećivala
modrice. Neki postave videokamere jer su sumnjičavi. Zanimljivo
je da me u Hrvatskoj nitko nije pitao za preporuke, iako ih imam.
Vidim oglase u kojima piše da nije važno obrazovanje i iskustvo,
nego samo da je dadilja dobre volje i da zabavlja djecu – kaže
Doris.
Plaća 3000 do 4000 kn
Prema nekim izračunima, prosječna cijena dadilja u Zagrebu je 25
do 30 kuna po satu ili 3000 do 4000 kuna mjesečno za puno radno
vrijeme. Posao dadilje i babysitterice (babysitting je povremena
skrb o djeci, manje od 20 sati tjedno), traže i žene koje već
negdje rade, ali žele dopuniti kućni proračun. “Zaposlena sam
osoba, ali svoje slobodno vrijeme volim provoditi čuvajući
djecu”, piše u oglasu Nina Đ.
Dadilje se mogu i obrazovati. Jedno učilište u Zagrebu za 4100
kuna nudi školovanje i izdavanje uvjerenja o osposobljenosti za
to zanimanje koje se upisuje u radnu knjižicu, a ono je i uvjet
za upis u imenik dadilja i otvaranje obrta. Kandidati moraju
imati minimalno trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, navršenih
18 godina i uvjerenje obiteljskoga liječnika o psihofizičkoj
sposobnosti. Privatne dadilje, s druge strane, nemaju obvezu
školovanja. U zapadnoeuropskim zemljama uobičajeno je da lokalna
samouprava subvencijama pomaže roditeljima koji se odluče za taj
oblik skrbi, obično prema dohodovnom cenzusu, kažu u Hrvatskoj
udruzi dadilja. Na žalost, u nas je to rijedak slučaj. Roditelji
se sami snalaze kad im dijete ne dobije mjesto u vrtiću. Ili kad
nastavnici štrajkaju.
– Neki roditelji uzimaju i godišnji odmor da bi bili s djecom –
kaže jedna dadilja iz Zagreba. U obrtima za dadilje uglavnom smo
dobivali odgovore da ne rade s djecom školske dobi. U vrijeme
štrajka očito najviše rade “baka servisi”.
Stariji sin čuva mlađeg, no nadam se boljem rješenju za
štrajk ubuduće
Suprug i ja radimo uvijek prvu smjenu, imamo dva školarca u
jednosmjenskoj nastavi, a bake ne žive u istom gradu. I sad se
krpamo kako možemo. Mislili smo ispočetka, kad su štrajkali
napreskokce po županijama, da će to brzo biti gotovo pa smo
uzimali slobodne dane, a sada je jako komplicirano. Prvi dan
totalnog štrajka morali smo poslati djecu u školu. Učitelji su se
pobrinuli za njih jer stvarno nismo imali opciju, a to su znali i
u školi. Srećom, preostale dane čuvala ih je prijateljica, koja
ima vršnjakinju moje kćeri, a ne radi trenutačno. Nismo
razmišljali o dadilji, teško je naći neku na dan-dva u malom
gradu. Nadam se da će štrajk čim prije završiti i da će učitelji
dobiti što zaslužuju. Vjerujem da se za ubuduće mora naći neko
rješenje za štrajk, a da djeca ne budu u ovakvim situacijama –
rekla nam je Irena Bečirević.
Moja se djeca zbog štrajka uče samostalnosti i
odgovornosti
Stariji sin čuva mlađega, tako se može opisati naša situacija u
štrajku. Sin je učenik 3. razreda srednje škole i pazi na mlađeg
brata koji ide u 4. razred osnovne, mada je i on dosta
samostalan. Tako da nam u biti ovaj štrajk učitelja pomaže i u
uvođenju odgovornosti kod djece. Dakako da nije to u redu, jer
gube vrijeme koje trebaju provoditi u školi, ali smatram da
učitelji i nastavnici imaju pravo da se izbore za bolje uvjete
rada. Da su nam djeca mlađa i da se ne mogu sama brinuti za sebe,
tko zna kako bi nam bilo sada, i, iskreno, možda bih tada imala
drukčije mišljenje o štrajku. Svi smo mi ljudi, pa zbog vlastitih
problema često ne vidimo i ne uvažavamo tuđe probleme.
Kad ne može baka, tražimo slobodni dan
Imam dva osnovnoškolca, Klaru koja ide u 4. razred i Dominika u
prvom. Otkad je štrajk, snalazimo se na razne načine. Srećom,
naša dadilja je prije svega baka. Ona čuva Dominika koji nema
nastave u vrijeme štrajka, dok Klarina učiteljica ne štrajka i
ona ide na nastavu. – Snalazimo se i slobodnim danima tate Donata
ako baka ima neke druge obaveze. Iskreno se nadam da štrajk neće
potrajati zbog djece, jer prvašić je tek počeo sa školskim
obavezama – kazala je majka školaraca Ivana Rogić.