Nakon samo četiri mjeseca u Hrvatskoj i onoga što su doživjeli pitaju se s pravom - je li vrijedilo napustiti najdraže.
Njih desetak natiskani u uredu varaždinskog
odvjetnika, više od 6000 kilometara daleko od doma. Iz
Nepala su došli u Hrvatsku, obećanu zemlju u kojoj će, naivno su
mislili, zaraditi dovoljno da prehrane obitelji. Nakon samo
četiri mjeseca u Hrvatskoj i onoga što su
doživjeli pitaju se s pravom – je li vrijedilo napustiti
najdraže.
‘Otkrio sam Hrvatsku kad smo vas gledali na Svjetskom prvenstvu
prošle godine kad ste osvojili drugo mjesto. Vidio sam to i
mislio kako je Hrvatska super zemlja’, rekao
je Bosanta Rai iz Nepala.
‘Prije smo bili u Maleziji, Saudijskoj Arabiji, ali je drugačije
nego ovdje. Ovo je Europa, zato smo odlučili doći ovamo’, rekao
je radnik Hira Tamang iz Nepala.
‘Posao smo pronašli preko naše agencije u Nepalu. Rekli su nam da
je to europska zemlja, drukčija je kompanija od one u
kojoj smo radili. Da možemo uštedjeti i pomoći obiteljima. Zato
smo došli’, rekao je Kunchang
Tamang iz Nepala.
Došli zahvaljujući kvotama za strane radnike
U Hrvatsku je, njih 17, došlo zahvaljujući kvotama za strane
radnike. Agenciji u Nepalu svatko od njih morao je platiti
nevjerojatnih 7000 eura!
Pronašli su im posao u varaždinskom Vis
Promotexu, tvrtki koja proizvodi i izvozi suncobrane u,
kako se sama hvali, 50 zemalja. Tvrtka je s agencijom
dogovarala i plaću. U ugovoru stoji 5.090,00 kn.
Ali u bruto iznosu, kako to nalaže hrvatski zakon.
‘Ovdje postoje dvije vrste plaće, bruto i neto plaća. Kad smo
potpisivali ugovor, mi to nismo znali. Saznali smo tek nakon
što smo došli ovamo’, rekao je Kunchang.
Promjena nakon 4 mjeseca
Njihova agencija im nije objasnila da će zapravo raditi za
4.000 kuna. Preko toga su nekako prešli,
ali nakon samo četiri mjeseca od dolaska opet je došlo
do promjene.
‘Nakon toga, rekao nam je da ne možemo više imati toliko
plaću, da će nam smanjiti za 20 posto’, rekao je Kunchang.
‘Rekao je da će nas platiti 3.200 kuna. Ako se
složimo, da možemo nastaviti raditi u Vis Promotexu, a ako ne, da
se vratimo natrag kući. Dao nam je samo te dvije mogućnosti’,
nadodao je Hira.
‘Mi nismo ovdje zato da bismo se vratili kući. Mi smo ovdje da
bismo zaradili novac i poslali ga kući’, rekao je
Kunchang.
Ostvarili 7 milijuna kuna dobiti
Davor Patafta je suvlasnik tvrtke iza koje
stoji njegova obitelj. Sin Davor s gradonačelnikom
Varaždina Ivanom Čehokom optužen je,
za neke slučajeve i nepravomoćno osuđen, zbog brojnih
malverzacija i pogodovanja. Sada je gradski vijećnik, a otac
Zdenko službeno stoji iza tvrtke. Iako nas svi
uvjeravaju, a suvlasniku čak izlijeće u neslužbenom razgovoru,
upravo Davor Patafta stoji iza svega.
‘Ne znam zašto mene uopće zovete za to? Lijepo sam vam rekao
da morate razgovarati s mojim ocem ili s upravom. U inozemstvu
sam’, rekao je telefonom poduzetnik i gradski vijećnik
Davor Patafta i dodao da ga nazovemo sutra.
Inače Vis Promotex je tvrtka koja je lani ostvarila 7 milijuna
kuna čiste dobiti. Cijena jednog njihovog suncobrana je 500
kuna veća od minimalca koji daju Nepalcima. Plaćaju im
doduše smještaj, ali njih 17 živi zajedno u jednoj maloj
kući.
Stvarali probleme?
U međuvremenu Patafta je poručio suvlasniku da
ih kontaktira. Pristao je stati pred kamere i pojasniti nam
je li ovdje riječ o iskorištavanju stranaca ili tako
postupaju prema svim radnicima?
‘Kroz tih 4-5 mjeseci koliko su oni radili izdvojila su se 3
ili 4 radnika koja su kontinuirano bila u problemu, znači
aljkavost na poslu, nedolasci na posao, tučnjave, korištenje
mobitela, odlazak s radnog mjesta, nedolazak na posao’, rekao
je suvlasnik tvrtke Vis Promotex Marijo
Bucina.
‘Na kraju je rekao da nije zadovoljan sa mnom, da ne dajem sto
posto od sebe i slično. Ali, ja dajem 200 posto sebe, ali nije ga
zanimalo’, rekao je Hira.
Neki su potpisali
Minimalac ili povratak u Nepal ponudili su sedmorici. Petorica su
potpisala, Hira i Kunchang nisu.
‘Ja sam pristao zato što se bojim da će me poslati doma u Nepal.
Imam kredit ondje. Ne bojim se ići kući, ali bojim se
kredita i budućnosti moje obitelji’, rekao je
Bosanta.
‘Trojici radnika je snižena plaća i dvojici radnika napravljen je
sporazumni otkaz ugovora o radu koji im je uručen i potpisan s
njihove strane. Informacija da su sedmorica potpisala nižu
plaću nije točna’, rekao je Bucina, a onima kojima su smanjivali
plaću, kaže, nisu prijetili otkazom i nije bilo ucijene.
‘Zasigurno je riječ o ucjeni’
Upitali smo odvjetnika
Hrvoja Petrića o ovom slučaju. On
tvrdi da se ovdje zasigurno radi o ucjeni. S druge strane,
suvlasnik tvrtke Vis Promotex kaže kako nikakve ucjene
nije bilo.
‘Da nisu pristali na plaću, onda bismo im možda dali izvanredni
otkaz, ali ne znam, pristali su. Rad se vrednuje određeno,
vrednovanje rada kod poslodavca ide na način da se mjeri učinak i
ako kompariram njihov učinak s učinkom drugih radnika, onda smo
došli u to da oni nemaju izvršenje’, rekao je Bucina.
To takozvano izvršenje, ako se gleda po ugovoru, značilo je pet
radnih dana po osam sati.
‘Tri dana radili smo po 12 sati, ostala tri po osam
sati. Pitali smo ga možemo li raditi više zato što smo došli
ovdje raditi i zaraditi’, rekao je Hira.
Na pitanje koliko su dana i sati radili radnici iz Nepala Bucina
je odgovorio: ‘Tražili su da više rade. Nekad su radili pet nekad
šest dana, ne znam točno. Ja sam više u tvrtki, uglavnom,
isplaćivani su svi prekovremeni sukladno Zakonu o radu.’
Oprečne informacije
No Nepalci tvrde da im tvrtka nije isplatila sve
prekovremene.
‘Moj prvi dojam je, iskreno govoreći, da više nema, odnosno teško
je više iskorištavati domaće radnike da su se sad neki poslodavci
prebacili na stranu radnu snagu koja osim što je daleko od kuće,
ne poznaje jezik, ne poznaje propise te se ne zna kome bi se
obratila za pomoć’, rekao je odvjetnik Petrić.
Spletom okolnosti Hrvoje Petrić zauzeo se za
njih. Prva osoba koja im je pojasnila neke stvari oko zakona i
prava koja ni mi koji živimo u Hrvatskoj ne razumijemo baš
uvijek.
Kao što nisu baš razumjeli ni da su potpisali sporazumni raskid
ugovora koji u njihovu slučaju znači da moraju napustiti Hrvatsku
u roku 15 dana. Jer radna dozvola strancima se izdaje samo na
osnovi ugovora kod jednog poslodavca.
‘Oni dobro komuniciraju na engleskom jeziku, razumiju sve i
ugovor im je bio dvojezičan. Jedna strana je napisana na
engleskom jeziku, a druga na hrvatskom jeziku. Oni su potpisali
engleski dio’, rekao je Bucina.
Sve prijavili policiji
S tim raskidom ugovora i sa svojim poslodavcem otišli su na
policiju. Poslodavac ih je, naime, dužan ondje odjaviti. Naravno,
u policiji nije bilo prevoditelja pa je njihov problem samo
rastao.
‘Kad su primili to rješenje, smatrali su da s tim
rješenjem mogu ići tražiti novog poslodavca, što definitivno
nije slučaj’, rekao je Petrić.
‘Rješenje koje smo mi pokazali je na hrvatskom, ali im je bilo
pročitano i prevedeno ispred policijskog službenika i oni su
potpisali i zapisnik u policijskoj postaji’, objasnio je Bucina.
Prevoditelj je, stoji u policijskom zapisniku, bio upravo njihov
poslodavac – Marijo Bucina.
‘Ne može se očekivati da radnik koji dođe u Hrvatsku zapravo bude
eksploatiran i tretiran u neskladu s domaćim propisima i mi imamo
jako puno problema s kršenjem propisa u Hrvatskoj koji se jako
teško upravo prelamaju preko leđa stranih radnika’, rekla
je Ana Miličević Pezelj iz Srednišnjeg
ureda SSSH.
Sindikati su na ovaj problem davno upozoravali. Ministarstvo rada
određuje kvote, ali dozvole izdaje Ministarstvo unutarnjih
poslova koje kolegama iz Ministarstva rada ne šalje povratne
informacije o tome koliko je stranaca i gdje zaposleno.
‘Dakle, Ministarstvo unutarnjih poslova neće provjeravati je
li ugovor o radu u skladu sa zakonom ili kolektivnim ugovorom, a
pogotovo neće kontrolirati je li taj ugovor o radu stranca u
skladu s domaćim radnikom i da nema elemenata diskriminacije. To
nije u ingerenciji Ministarstva unutarnjih poslova, tako da ih ja
razumijem s tim u vezi’, kaže Pezelj.
A nije baš ni u ingerenciji Državnog inspektorata. Tražili smo da
nam kažu koliko su, samo u ovoj godini, imali kršenja zakona i
ugovora prema stranim radnicima. Kažu kako ne vode evidenciju
posebno za strane, posebno za domaće radnike.
‘Gdje mi djelujemo, mi nadziremo. Gdje nema sindikata, ne nadzire
nitko’, rekla je Pezelj.
Hrvatske plaće preniske i za jednu od najsiromašnijih zemalja
svijeta
Nepal je inače, na ljestvici najsiromašnijih zemalja, prema
istraživanju MMF-a, na 31. mjestu. Hrvatska je na 133. od
191 zemlje svijeta. Ali, hrvatske plaće preniske su čak i za
Nepalce jer i doma mogu zaraditi oko 400 eura na
mjesec.
S poslodavcima se ponekad teško boriti i kad si na domaćem
terenu. Stranci su u našoj zemlji prepušteni sami sebi.
‘Nije fer. Mi želimo raditi. Nismo došli ovamo da bismo se odmah
vratili. Nismo u prolazu. Došli smo raditi i zaraditi’, rekao je
Kunchang.
No, nakon dva dana ipak su odustali. Kunchang i
Hiro javili su nam da neće u pravnu bitku. Vraćaju se u
Nepal. Agencija im je, kažu, pronašla posao u Portugalu. 15-orica
ostalih ostaju nadajući se da će im plaća možda ipak
narasti pa će za koju godinu otplatiti svoje hipoteke.
‘Hrvatska je jako lijepa zemlja, ljudi su divni. Naletjeli smo na
neke jako loše ljude i jako loše poduzeće, ali zemlja nije loša.
Ljudi su htjeli pomoći, prijateljski su nastrojeni’, rekao je
Bosanta.
Ali najčešće ne i oni koje na to obvezuje zakon, nego posve
obični ljudi.